Iako se slavi u mnogim kršćanskim crkvama, znate li što je Cvjetnica i zašto se uopće slavi? Zašto je toliko značajna za kršćane?
Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa kada kršćani diljem svijeta slave Isusov “trijumfalni ulazak” u Jeruzalem. Ovaj događaj zabilježen je u sva četiri evanđelja: u Mateju 21, 1-11, Marku 11, 1-11, Luki 19, 28-44 i Ivanu 12, 12-19.
Isus je došao potražiti i spasiti izgubljeno (Luka 19, 10), a sada se približilo vrijeme da osigura to spasenje.
Što je Cvjetnica?
Cvjetnica označava početak onoga što se naziva “Veliki tjedan” – posljednjih sedam dana Isusove zemaljske službe. Cvjetnica je bila “početak kraja” Isusova djelovanja na zemlji.
Toga dana, dok su Isus i njegovi učenici putovali prema Jeruzalemu, Isus je poslao dvojicu učenika da pronađu magarca. Vratili su se s magarcem i stavili na njega haljine, a zatim je Isus na magarcu odjahao u Jeruzalem. Kada je ulazio u grad, okupilo se mnoštvo, raširivši haljine i grane (palmine grane) po putu. Te prve Cvjetnice ljudi su veličali Isusa:
“Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!” (Matej 21, 9)
Prostiranje odjeće ili grančica drveta po podu bio je uobičajeni način poštivanja osobe (2. Kraljevima 9, 13), slično postavljanju crvenog tepiha u današnje moderno doba. Palmine grane doživljavale su se kao simbol pobjede. Zanimljivo je da su se u drevnom Egiptu palmine grane koristile u pogrebnim povorkama da predstavljaju vječni život. U istočnoj tradiciji magarac simbolizira dolazak u miru, dok se konj koristio za odlazak u rat.
Otprilike 500-tinjak godina prije Isusova ulaska u Jeruzalem, prorok Zaharija prorekao je događaj koji danas nazivamo Cvjetnicom:
“Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.” (Zaharija 9, 9)
Proroštvo se ispunilo u svakoj pojedinosti, i to je doista bilo vrijeme radosti, jer je Jeruzalem dočekao svog kralja. Nažalost, mnoštvo je tražilo Mesiju koji će ih politički spasiti i osloboditi na nacionalnoj razini. Toga dana su ljudi htjeli da Isus bude njihov izbavitelj od ugnjetavanja od strane Rimljana. Ali Isus je došao spasiti ih duhovno.
Ljudi nisu razumjeli pravi razlog Isusove prisutnosti. Nisu mogli vidjeti ni razumjeti križ. Isus je bio jako potresen zbog toga.
Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.” (Luka 19, 41-44)
Tragična je stvar čuti za Isusa Krista, a ne prepoznati Ga kao Spasitelja. Nažalost, manje od tjedan dana kasnije, isti ljudi koji su vikali “Hosana”, vikali su “Raspni ga” (Ivan 19, 6).
Dolazi Dan kada će se svi ljudi pokloniti Isusu
Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca. (Filipljanima 2, 10-11)
Apostol Ivan bilježi kako će izgledati veličanje uskrslog Gospodina.
“Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama.” (Otkrivenje 7, 9)
Ti će Božji ljudi imati palme u rukama i vikati: “Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu” (Otkrivenje 7, 10).
A dok se ne dogodi taj veličanstveni događaj, tijekom Velikog tjedna molimo da Bog usmjeri naše misli i pažnju prema onome što je najvažnije – Isusu Kristu, našem Spasitelju. Odlučimo se usredotočiti na obožavanje našeg Gospodina, zahvaljujući Mu za Njegovu žrtvu na križu i novi život koji se nalazi samo u Njemu.
