Tijekom godina, mnogi ljudi su mi rekli da se boje molitve “što god da je potrebno” jer bi Bog mogao zaista odgovoriti.
Želimo biti osobe koje vole Isusa svim srcem, koje Mu u potpunosti vjeruju, koje Ga slijede vjerno, i donose najviše ploda za Njegovo ime. Želimo biti ispunjeni Bogom onoliko koliko je to moguće (Efežanima 3,19). Ne želimo biti mlaki (Otkrivenje 3,16), niti uzaludno trošiti naš kratak život ovdje na zemlji (Efežanima 5,16).
Zato hajdemo obvezati naše molitve ‘što god da je potrebno’ molbama.
Najsigurnija molitva
Tijekom godina, mnogi ljudi su mi rekli da se boje molitve “što god da je potrebno” jer bi Bog mogao zaista odgovoriti. I ako to učini, može ih navesti da čine teške stvari ili da idu na teška mjesta na kojima mogu patiti. Može im oduzeti ljude i stvari koje vole. Može ih unesrećiti. Moliti “što god da je potrebno” djeluje opasno.
Razumijem ovakav strah. I ja sam ga također osjećao. Vidimo kroz što su prošli neki od svetih i pomislimo, “Ne, hvala.” Ali ako čitamo Hebrejima 11, nalazimo da sveci koji su naočigled platili cijenu da u potpunosti slijede Boga nisu bili postojani sveci koji su odabrali poslušnost prije nego radost, već sveti hedonisti koji su, kao i Isus, odabrali platiti cijenu poslušnosti radi zadobivanja radosti (Hebrejima 12,2). Smatrali su svaku nevolju kroz koju su prošli vrijednom cijene koju su platili jer je radost njihove nagrade bila toliko velika (Hebrejima 11,26).
Nakon godina moljenja “što god da je potrebno”, mogu vam reći da su moji prijašnji strahovi nestali. Bojao sam se pogrešne stvari. Nije opasno moliti se ovako; opasno je ne moliti se ovako.
Moliti “što god da je potrebno” je sredstvo za postizanje neizrecive radosti (1. Petrova 1, 8), a ne nesreće. Naučio sam da ako ne zamolim Boga da učini “što god da je potrebno” iz straha, mogu izgubiti nešto slično večeri za Dan zahvalnosti, jer se plašim odricanja od vrećice grickalica.
Nigdje nismo tako sigurni kao u Isusovim rukama (Ivan 10,28). I najsigurniji način na koji možemo moliti je da tražimo od Boga da učini što god da je potrebno da Isusova radost bude u nama i da naša radost bude ispunjena (Ivan 15,11).
Bog nam želi dati dobre darove
Ne želim vas navesti na pogrešan put. Božji odgovori na moje molitve su rezultirali nekim od najtežih iskustava mog života. Ali slušajte me: Ne bih mijenjao nijedno iskustvo za cijeli svijet. Ona su me samo ohrabrila da se još više molim, zato što sam iskusio radost koja je došla od nade (Rimlanima 5,2).
Točno je da Bog često odgovara na naše molitve na neočekivane načine. Ali On ovo čini zbog naše radosti. Bog nas uvijek prati dobrotom i milošću (Psalam 23,6). Poslušajte kako Isus opisuje Očevu naklonost prema nama, kad nas ohrabruje da se molimo:
“Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” (Matej 7,11)
“Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.” (Luka 12,32)
“Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.” (Ivan 15,7)
Otac ne želi donijeti nam nesreću, kada tražimo radost (Matej 7,9-10).
Ne bojte se moliti “Što god da je potrebno Gospodine”
Tako da nemojte se bojati da molite “što god da je potrebno Gospode.” Sve što tražimo od našeg Oca je da učini ono što će usrećiti nas i druge (Luka 11,13; Matej 13,44; Efežanima 1,17-18; Efežanima 3,19; Kološanima 4,3). Ovo neće ugroziti našu radost, već će rezultat biti više radosti (Ivan 15,11; Psalam 16,11).
Svaka sumnja da će nas Bog unesrećiti ako želimo više Njega je demonska obmana. Sotona baca lažljivo svjetlo na Pismo i naša iskustva, igrajući na kartu naših strahova, tako da bi nas mogao obmanuti da izbjegnemo radost koju nam Bog želi dati. Ne smijemo dozvoliti našim nevjernim strahovima da odrede prirodu naših molitvi.
Zato je opasnije ne moliti takve molitve. Živimo u kozmičkoj ratnoj zoni, gdje nam se suprotstavljaju sile zla koje su jače od nas (Efežanima 6,12). Zaista nam je potreban Bog da učini “što god je potrebno” kako bi ih pobijedio. I On to bira raditi kroz naše molitve (Rimljanima 15,18; Filipljanima 1,19).
Zato slobodno pristupimo prijestolju milosti (Hebrejima 4,16), i tražimo najviše što možemo dobiti, “što god da je potrebno”. Jer mi to tražimo od Onoga kojeg najviše volimo, da nam da što najviše trebamo, što će nas najviše usrećiti. Ne bismo se trebali bojati, jer nema sigurnije molitve.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivana R.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.
