Postoje trenuci u životu kada prolazimo kroz nevolje i patnju i to nam se ni malo ne sviđa. Ulazimo u to govoreći: “Bože, ne opet! Ne želim ovo.” Što dobro dolazi od boli?
Biblija nam govori da postoji dobro koje može doći kao rezultat boli:
Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. (Hebrejima 12, 11)
Nema užitka u boli, naravno. Bog nije izvor boli i nije obećao da će spriječiti našu patnju. Umjesto toga, obećao je da nikakva bol neće biti uzalud.
Naša nas bol uči
Prvo, Bog koristi bol da nas pouči. Kada doživimo bol, učimo o stvarima koje nam mogu naškoditi. Jedna od lekcija koju Bog želi od nas tijekom našeg vremena patnje je da postanemo ovisni o Njemu. Prečesto živimo kao da je Bog mrtav ili predaleko da bi ga bilo briga. Još gore, kada Boga vidimo kao onoga koji uzrokuje bol, to može postati prepreka da Mu se približimo … Stoga je važno razumjeti, iako ne znamo svaku svrhu naše patnje, da neka iskustva imaju za cilj poučiti nas i spriječiti da počinimo istu radnju za koju znamo da će nam nanijeti veliku bol.
Naša nam patnja pomaže da postanemo sličniji Isusu
Drugo, Bog koristi našu patnju da budemo sličniji Isusu. Glavna svrha kršćanskog života je postati sličniji Isusu. Bog može upotrijebiti patnju za pročišćavanje vjere. Nadalje, Bog nas uči ustrajnosti ili izdržljivosti kroz nevolje.
“Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.” (Jakovljeva 1, 2-3)
“A Bog svake milosti … će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.” (1. Petrova 5, 10)
PROČITAJTE: Bog nam viče u našoj boli
Bol nas priprema za nebo
Na kraju, kao kršćani uvijek se trebamo sjetiti da kada trpimo za Krista, imamo vječni dom koji nas čeka – kraljevstvo nebesko. Nažalost, više ne govorimo o nebu, ali zašto? Je li to zato što mislimo da nam je ovozemaljski život bolji od našeg nebeskog doma? Ili je to zato što se bojimo onoga što mora doći prvo – smrti? Koji god razlog bio, ne bismo trebali potiskivati slavu koja nas čeka na nebu. Pavao u Rimljanima 8, 16-17 piše: “Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.”
Pavao je također napisao: “Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.” (Rimljanima 8,1 8)
Zašto Bog ne zaustavi našu patnju i bol?
Ponekad to i učini. I nema ništa loše u tome da ga to molite. No, evo što treba zapamtiti: svi pate. Svatko ima bol u životu. Nije važno koliko su bogati, koliko su slavni ili koliko su lijepi ili zgodni … svi pate u životu.
Ali postoji velika razlika: samo je kršćanin taj koji zna da Bog u konačnici ima kontrolu i da sve može učiniti za dobro. Samo kršćanin ima Duha Svetoga koji mu pomaže u teškim vremenima. I samo kršćanin zna da ćemo jednog dana biti nagrađeni na nebu.
