U pogledu posljednjega suda, prije svega trebamo razumjeti da mu je nemoguće izbjeći. Bez obzira na koji način protumačimo proroštvo o posljednjim vremenima, jasno nam je da „je ljudima određeno samo jedanput umrijeti – potom dolazi sud“ (Hebrejima 9.27).
Svi ćemo se morati pojaviti na božanski zakazanom sastanku s našim Stvoriteljem. Apostol Ivan je zapisao neke detalje o posljednjem sudu:
„Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova lica iščeznu zemlja i nebo. Ni trag im nije ostao! I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. I otvoriše se knjige. I druga knjiga, knjiga života, bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama, po svojim djelima. More predade mrtvace koji su se nalazili u njemu; Smrt i Podzemlje predadoše mrtvace koje su držali. I bili su suđeni, svaki po svojim djelima. Tada su Smrt i Podzemni svijet bili bačeni u ognjeno jezero – ognjeno jezero, to je druga smrt. I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u ognjeno jezero“ (Otkrivenje 20,11-15).
Ovaj izvanredno važan odlomak obavještava nas o posljednjem sudu, događaju koji se nalazi na kraju povijesti čovječanstva i početku vječnoga stanja. U pogledu toga događaja možemo biti sigurni kako neće biti nikakve greške u našoj parnici, jer će nam suditi savršeni Bog (Matej 5,48; 1. Ivanova 1,5). Dokazi koje će On iznijeti bit će neporecivi jer, kao prvo, Bog je savršeno pravedan i pošten (Djela 10,34; Galaćanima 3,28) i, kao drugo, Boga ne možemo prevariti (Galaćanima 6,7). Štoviše, Boga neće poljuljati nikakve predrasude, isprike ni laži (Luka 14,16-24).
Isus Krist će, kao Božji Sin, biti Sudac (Ivan 5,22). Svim nevjernicima Krist će suditi na „velikom bijelom prijestolju“, a bit će kažnjeni prema djelima koja su učinili. Biblija je jasna da nevjernici pohranjuju gnjev protiv sebe (Rimljanima 2,5) i da će Bog „svakomu dati prema njegovim djelima“ (Rimljanima 2,6). (I vjernicima će biti suđeno, ali na jednom drugom sudu koji se zove „Kristovo sudačko prijestolje“ [Rimljanima 14,10], ali budući da nam je pripisana Kristova pravednost i da naša imena stoje zapisana u Knjizi života, prema našim djelima nećemo primiti kazne, nego nagrade.) Na posljednjem sudu sudbina nevjernika bit će u rukama sveznajućeg Boga koji će svakomu suditi prema stanju njegove ili njezine duše.
Za sada je naša sudbina u našim rukama. Kraj našega putovanja naše će se duše naći u vječnome blaženstvu ili u vječnome paklu (Matej 25,46). Moramo donijeti odluku gdje bismo se željeli naći, i to tako što ćemo prihvatiti ili odbaciti Kristovu žrtvu za nas. Štoviše, tu odluku trebamo donijeti prije nego što okonča naš fizički život na zemlji. Nakon smrti više nema vremena ni za kakve odluke, jer nam je tada suđeno da stanemo pred Božje prijestolje, gdje će sve biti golo i otvoreno pred Njim (Hebrejima 4,13). Rimljanima 2,6 kaže da će Bog „svakomu dati prema njegovim djelima“.
