Moja šestogodišnja kći i ja zajedno smo obrađivale jedno biblijsko proučavanje na temu čistoće. Imale smo vrlo zabavnu raspravu, i shvatila sam da je puno teže objasniti ideje poput Božje suverenosti i čistoće šetogodišnjakinji, nego ih objasniti drugoj odrasloj osobi. Nikad nisam posve znala što će tijekom našeg sastanka izaći iz njenih usta.
Jedne večeri, dok smo razgovarale o ljepoti Božje suverenosti u planiranju naših budućnosti – i kako je, ako Bog želi da se uda, već izabrao pravog muža za nju, pogledala me sa zabrinutim očima.
“Mama, što ako mi se ne sviđa osoba za koju Bog želi da se udam?”
I tada je, s još većom zabrinutošću rekla, “Što ako čovjek za kojeg on želi da se udam nije, znaš, privlačan?”
Dio mene htio se nasmijati ovim ekstremno iskrenim pitanjima. Ali stvarno, i sama sam postavljala ista pitanja, ali na drugačije načine. Pitanje nije tako jednostavno kao: “Što ako mi se ne sviđa čovjek za kojeg bih se trebala udati?” nego prije: “Vjerujem li da je Bog za mene i da daje dobre darove svojoj djeci?”
Matej 7,11 nas podsjeća da, ako znamo kako dati dobre darove svojoj djeci, koliko više zna naš nebeski Otac dati dobre darove onima koji od njega traže.
Daje li mi Bog svoje najbolje?
Može biti lako gledati u manje-nego-idealne okolnosti koje nas okružuju i pitati se čuva li Bog najbolje za nekog drugog. Postala sam kršćanka na prvoj godini fakulteta. Od četvrtog razreda srednje škole hodala sam s dečkom kršćaninom, do vremena kada sam konačno shvatila koji je dar njegova vjera, i da sam se doista željela udati za njega, on je (mudro) postao uvjeren da trebamo prekinuti. Bilo je razarajuće. Pogledala sam uokolo na svoje slabe izglede za brak na svom sekularnom fakultetu s 40 000 studenata i nisam bila ohrabrena. Nedjeljna jutra često su bila tužna vremena u kafeteriji prije nego bih sama otišla u crkvu. Dodatno me srce boljelo za mladim čovjekom koji je otišao za Bogom punim srcem i mene ostavio u prašini. Ali u Božjoj dobroti prema meni, tuga moje duše prouzročila je da skršeno otvorim svoju prašnjavu Bibliju i i počnem čitati i tražiti utjehu.
Naišla sam na Psalam 84,12: “Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti.”
U svojoj nezreloj, ogoljenoj vjeri, prionula sam uz ovo jedino obećanje sa svim što sam imala. To su postale riječi koje su izvukle moje srce iz očaja. Bog nas štiti. Daje nam nadu poput sunčeve svjetlosti. Blagoslivlja nas svojom naklonošću. A najbolje je ovo: obećava da neće uskratiti ništa dobro onima koji hodaju s Njim.
Tako sam se uvjerila u umu i srcu da, sve dok tražim Gospoda i slijedim ga, on će mi dati samo ono što je dobro za mene. Mladić s kojim sam jako željela da budem nije bio onaj kojega sam trebala tijekom te dvije godine.
Trebala sam vjerovati, iz bilo kojeg razloga, da je Bog smatrao kako je dobro i ispravno za mene da budem sama u tom razdoblju. Smatrao je da je dobro i ispravno da me bol duše natjera da u Njemu potražim utjehu i nadu, a ne u odnosu s nekim muškarcem. I bilo da je izabrao da me blagoslovi s brakom ili samaštvom, Psalam 84,12 mi obećava da mi Bog neće dati drugo najbolje. On nije skrivao darove od mene, nego me, umjesto toga, blagoslivljao.
Bez konačnog zadržavanja dobra
Kada me kći pitala o mogućnosti udaje za nekoga tko joj se ne sviđa, odnosno koga ne smatra privlačnim, usmjerila sam je na Psalam 84,12. Bog će dati samo dobre darove onima koji ga slijede. I iako ti darovi nisu točno ono što smo planirali za sebe, nesumnjivo su baš ono što trebamo- za naše konačno dobro. (I mislim da će ovo obećanje osigurati da će se mojoj kćeri, ako se jednog dana uda, doista sviđati njen budući suprug, i da će ga smatrati privlačnim. On će promijeniti njeno srce da tako bude.)
U Božjoj dobroj providnosti, taj mladić koji mi je slomio srce vratio se u moj život baš prije moje četvrte godine fakulteta. Vjenčali smo se kratko nakon diplomiranja. Gledam natrag na Psalam 84,12 kao redak koji me održao i dao mi nadu te dvije godine dok smo bili razdvojeni – i koji bi me održao da se nije vratio.
Znači za samca koji čeka supružnika, za mladu udanu ženu koja žudi za pozitivnim znakom na testu za trudnoću, za novog diplomca koji očekuje prvu ponudu za posao, ili čak poražavajuće vijesti o pozitivnom testu na rak, oni od nas koji se nadaju u Kristu i hodaju njegovim putem, mogu vjerovati da on neće skriti od nas nijedan dar za naše konačno dobro.
Umjesto toga, on će nas obasuti blagoslovima za koje smatra da odgovaraju našim životima, čak dok mi to još ne vidimo.
Autorica: Stacey Reaoch; Prijevod: Tamara V.; Izvor: DesiringGod.org
