Moramo raditi da bismo preživjeli, ali kako mogu znati što Bog želi da radim?
Živimo u svijetu koji radi. Mnogi ljudi provode najbolji dio dana i većinu dana u tjednu na poslu. O svom poslu ovisimo ne samo da bismo preživjeli, nego o njemu ovisi i opstanak našeg društva.
A ipak, mnogi su nezadovoljni svakodnevnom kolotečinom svog posla. Nekima je njihov posao previše težak i naporan, no drugima se čini dosadan i beznačajan. Radni tjedan treba preživjeti: iščekivanje vikenda i praznika čini se kao jedini izlaz. Posao je u najboljem slučaju nesretna potreba a u najgorem potpuna muka.
Kad bismo kao kršćani gledali na posao bila bi to prava tragedija. Za početak, priznajmo da je posao Božji dar. A svi su Božji darovi dobri. Opis stvaranja u knjizi Postanka objašnjava nam da je Bog prepustio čitav svijet našoj brizi:
”Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi im reče im: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite.”’ (Postanak 1,2-28)
Bog nas je stvorio da živimo u zajednici. To znači da zajedno s bližnjima živimo u zapletenoj mreži davanja i primanja, proizvodnje i potrošnje. Ako je takvo zajedništvo Bog postavio, tada nam može biti drago da smo uključeni u pružanje blagostanja drugima, ponosni na ulogu koju u tome imamo.
PROČITAJTE: 3 opasnosti lijenosti prema Bibliji
Naš je svakodnevni posao glavna kršćanska služba koju nam je dao Bog. Kršćani ne odlaze na posao u potrazi za bogatstvom ili društvenim položajem pa čak ni radi sigurnosti života. Radimo, jer time po Božjoj volji služimo zajednici u kojoj živimo radi njega. Time pomažemo razvoju ljudskoga društva u koje nas je Bog postavio. Bog želi takvo društvo u kojem će svi ljudi uživati potpun život i napredak u slobodi i miru.
Zato svoj posao ne smijemo smatrati mukom. On je radosna suradnja s Bogom u cjelokupnom njegovom planu za čovječanstvo.
Posao se sigurno ne sastoji od nekih malenkosti koje Bog želi da obavimo ili onih kojih se laćamo. Sav je posao odgovor na Božji poziv. Velika je stvar ako ste pozvani da budete liječnik, socijalni radnik, duhovni skrbnik ili slično.
Također je lijepo ako ste pozvani na rad u industriji i trgovini, državnoj službi, poljoprivredi ili novinarstvu. Gdje bismo bili bez onih koji se laćaju prljavog, opasnog i dosadnog rada o kojem ovisi društvo? Bog poziva ljude da služe u svim tim različitim područjima života. Nema veće prednosti nego čuti njegov poziv i odgovoriti mu u potpunoj pokornosti.
Rekavši to, moj će se poziv od Boga prikazati u darovima koje mi je Bog dao i u mudrim savjetima drugih ljudi. Ja sam jedinstvena osoba. Razlikujem se od bilo koga po izgledu, odgoju, obrazovanju, osobnosti, naravni i nadarenosti. Preda mnom je samo jedan život i ljubav Boga koji mi daje slobodu i ispunjenje života. Bez brige mu mogu predati svoj životni rad i tražiti da me vodi u izboru koji sam učinio, davši mu viziju i snagu za posao koji činim te jasno vodstvo u slučaju bilo koje promjene.
Autor: Andrew Knowles; iz knjige ”Pravi kršćanski život” (Duhovna stvarnost Zagreb)
