Zapovijed “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja” se odnosi na brak i razvod. Nalazi se u Isusovom učenju o braku i razvodu u Marku 10,1-12 i Mateju 19,1-12.
Jednom prilikom, farizeji su pitali Isusa da li je dozvoljeno čovjeku da se razvede od žene. Isus je u biti ovo odgovorio: “Ne”. “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Matej 19,4-6; Postanak 1,27; 2,24)
Vjenčani par je Bog združio
Svrha Isusovog učenja o braku i razvodu je da je vjenčani par nešto što je Bog združio. Brak nije ljudskog porijekla – nastao je od Boga i dio je načina na koji je Bog odlučio da ljudska rasa živi.
Govoreći da nitko ne rastavlja dvoje u braku, Isus je poučavao da razvod nije Božji plan. Jednom kada je par vjenčan, sam Bog ih je spojio, i stoga je to zajedništvo za cijeli život. Ovo načelo se primjenjuje unatoč vjeri (ili nedostatka iste) bračnog para.
Kada se dvoje ateista vjenčaju, Bog ih je spojio, bilo da to oni prepoznaju ili ne. Bog ih je združio zajedno, i zato nijedan čovjek ne bi trebao lomiti to jedinstvo.
Kasnije, nakon što je Isus rekao: “Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja”, farizeji su rekli da je Mojsije dozvoljavao razvod. Isus se složio, ali je također rekao da je to dozvolio zbog “tvrdoće srca” (Matej 19,5), tako ponavljajući da razvod nikada nije bio dio Božjega originalnog plana.
Može li razvod ponekad biti opravdan?
Isusova zapovijed protiv odvajanja onog što je Bog združio, ukazuje na mogućnost da se bračno jedinstvo slomi i da se razdvoji razvodom. Postoji debata među kršćanima može li razvod u nekom slučaju biti opravdan.
Mnogi (možda većina) bi dozvolili razvod u slučaju nepokajanog preljuba jednog od supružnika (na temelju Mateja 19,9) ili odlazak nevjernog partnera zato što više ne želi biti u braku s vjernom osobom (vidjeti 1 Kor 7,15). U ovim slučajevima sveza braka je slomljena preljubom ili odlaskom – prekinuto je ono što je Bog združio – i to je žalosna okolnost.
Čak i da je dozvoljeno razvesti se zbog gornjih izuzetaka, naša kultura, i prečesto, Crkva, gleda na razvod kao nešto mnogo manje ozbiljnije nego što stvarno jest. Da je brak ljudski izum sličan poslovnom partnerstvu ili članstvu u nekom klubu, onda bi ljudi mogli izaći i ući brak po vlastitom nahođenju.
Razvod nije samo odluka dvoje ljudi da se razdvoje; već odluka jednog ili oba bračna partnera da će namjerno ukinuti nešto za što je Bog odlučio da bude trajno. To je ozbiljna stvar!
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.
