Pavao piše: “U svemu trpimo nevolje … očajavamo … progone nas … obaraju … ali nismo uništeni” (2 Kor 4,8-9).
“U svemu trpimo nevolje!” – Možete li se poistovjetiti s tim izrazom? Možda ste suočeni s fizičkom boli, bračnim krizama, financijskim problemima, brigama za djecu. Život može povremeno biti silno težak.
Činjenica je da je moguće biti u savršenoj volji Božjoj i još uvijek povremeno biti oboren. Možemo hodati u samom središtu njegove volje i još uvijek biti tjeskobni, uznemireni, progonjeni.
Neki kršćani toliko su dugo uznemiravani sa svih strana da misle: “Ovo ne može biti od Boga. Ovo je previše za podnijeti. Moje trpljenje otišlo je predaleko i osjećam se krajnje napuštenim. Gospodin me vjerojatno kažnjava za prošle grijehe. Nema drugog objašnjenja.”
Pavao stavlja pred nas divnu istinu koje se držao da ga sačuva od očaja:
“Ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan” (2 Kor 4,16).
Čujte istinu koju nam Pavao objavljuje:
“Da, sve te mnoge nevolje i kušnje iscrpile su moje vanjsko tijelo. Moje tijelo uistinu polagano usporava. Ali u isto vrijeme nešto se divno događa u mojoj duši. Sve te stvari rade zajedno za dobro u meni te rastem u svojoj spoznaji Gospodina i njegovih putova.”
Pavao je znao da živi u Božjoj savršenoj volji. Shvatio je da se sve njegove kušnje ne događaju jer je pod gnjevom. Naprotiv, znao je dublje nego ikada ranije da ga Gospodin silno ljubi.
Ukratko, on je prihvatio svoje stanje i učio se ustrajnosti: “Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje” (Heb 10,36).
Autor: David Wilkerson
