Prigovaranje opisujemo kao uporni izvor smetnje ili distrakcije. Možemo imati upornu glavobolju ili uporni kašalj, što znači da ti uvjeti neće nestati. Kada se primjenjuje na opise ljudi, prigovaranje znači „gnjaviti, stalno ružiti ili pritiskati“.
Djeca koja nisu naučila dobre manire mogu gnjaviti svoje roditelje za pravila ili popise želja. Šefovi mogu gnjaviti svoje zaposlenike za nedovršene zadatke. A supružnici mogu prigovarati u vezi kućanskih poslova. Prigovaranje može postati navika, čak i karakterna osobina koja tjera druge da nas izbjegavaju. Prigovaranje je negativno ponašanje i nešto što Biblija govori da izbjegavamo.
Najpoznatiji primjeri prigovaranja nalaze se u priči o Samsonu. Iako predodređen za velike stvari (Suci 13,1-5), Samson se ponašao bezumno u odnosu na žene. Dopustio je da ga njegovi neprijatelji zarobe u dvije različite situacije kroz tlačenje žena koje su ga okruživale. Suci 14 pripovijedaju priču o Samsonu koji je oženio filistejsku ženu i upao u zamku koju su mu postavili zli ljudi, „jer je navaljivala na njega“ (Suci 14,17).
PROČITAJTE: Što Biblija kaže o prigovaranju, gunđanju i kukanju?
Dva poglavlja kasnije, Samson susreće Delilu, još jednu Filistejku. I nju su iskoristili njezini zli zemljani da prevare Samsona. Delila je zahtijevala da joj oda tajnu svoje snage, a Suci 16,16 nam govore kako ga je gnjavila: „I dogodi se, kako je svojom besjedom danomice navaljivala na njega i dodijavala mu, da mu se duša oneraspoloži nasmrt.“ Navaljivanje je dovelo do tragičnog kraja za čovjeka koji je imao ogroman potencijal da ga Bog koristi (stihovi 21 i 30).
Knjiga Izreke ima puno toga za reći o životu sa ženom koja prigovara (npr. Izreke 19,13; 21,19). Izreke 25,24 kaže: „Bolje je živjeti u kutku krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom.“ A Izreke 27,15 kaže: „Neprestano kapanje o kišovitu danu i svadljiva žena — isti su.“ Jedan razlog zašto je prigovaranje često povezano sa ženama ima veze s načinom na koji muškarci i žene funkcioniraju.
Prigovaranje može postati navika prije nego što to shvatimo
Žene su obično više verbalne od muškaraca, a probleme i sukobe rješavaju i razmišljaju o rješenjima tako da razgovaraju. Muškarci su obično manje verbalni i više orijentirani na zadatke, te ne reagiraju na ženske pokušaje da ih poučavaju. Kad njihove žene traže da nešto naprave, muževi ponekad čuju kao gazdovanje ili pokušaje kontrole, pa ili ne reagiraju ili namjeravaju napraviti posao u svoje vrijeme. Žena koja je verbalna iznova spominje taj propust, te nastaje dobra podloga za odnos pun prigovaranja/suprotstavljanja.
Prigovaranje može postati navika prije nego što to shvatimo, ali i onaj koji prigovara i koji se suprotstavlja imaju neku odgovornost u promjeni te dinamike. U Samsonovom slučaju, umjesto da je jasno izrazio svoje namjere i razloge, dopustio je ženama u svom životu da ga uporno gnjave. Njihovo prigovaranje bilo je potaknuto njegovim nedostatkom jasnih granica, što ih je dovelo do vjerovanja da će popustiti ako budu ustrajale. Bile su u pravu.
PROČITAJTE: Što nam govori osoba koja prigovara?
Djeca nauče gnjaviti iz istih razloga. Roditelj može lako zaustaviti naviku gnjavaže postavljanjem jasnih granica i stalnim slušanjem groznih posljedica (Izreke 13,24; 19,18; 23,13). Supružnici mogu razbiti ciklus prigovaranja prepoznavanjem onoga što ne funkcionira i uspostavljanjem boljih komunikacijskih obrazaca.
Moramo paziti na naše riječi i govoriti riječ koja je „dobra, za izgradnju gdje je potreba — da dadne milost onima koji slušaju“ (Efežanima 4,29). Prigovaranje nije dobro, ne izgrađuje i ne daje nikakvu milost slušateljima.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.
