Modifikacija tijela, uključujući piercing, tetoviranje, stigmatiziranje, markiranje, rezanje i izravno sakaćenje, sve je veći trend posljednjih godina.
Piercing tijela – umetanje nakita u razne dijelove tijela – razvio se od tradicionalnog bušenja ušiju do bušenja nosa, pupaka, bradavica, jezika, obrva, obraza, genitalija i još mnogo toga.
Mnogi kršćani imaju piercing ili dva, a neki imaju i mnogo više; kakogod, dobro je stati i razmotriti ono što Biblija kaže.
Započet ćemo prepoznavanjem da Biblija ne govori konkretno o piercingu tijela kao grijehu, pa je dogmatizam po tom pitanju neopravdan. Ako je piercing cijelog tijela grešan, kao što neki kažu, onda je čak i dijamantni klin u djevojčinom uhu tabu. Takav stav ide predaleko, s obzirom na to da su naušnice (pa čak i alkice za nos) bile nakit kod židovskih žena: u proširenoj metafori, Bog podsjeća Jeruzalem na raskošne blagoslove koje je darovao ljudima: „Stavih i grivnu na tvoj nos i naušnice na tvoje uši“ (Ezekiel 16,12). Malo je vjerojatno da bi Bog koristio naušnice (i alkice za nos) kao simbol ljepote i blagoslova ako je takav nakit bio inherentno grešan. Vidi također Salomonovu Pjesmu 1,10-11.
Također, trebamo razmotriti što je starozavjetni Zakon imao za reći po pitanju rezanja tijela i označavanja tijela. Zapovijed Izraelu bila je: „I ne pravite za pokojnikom nikakva ureza na tijelu svojemu niti iscrtavajte po sebi kakvih znakova. Ja sam GOSPOD“ (Levitski zakonik 19,28).
Čini se da je uobičajena praksa među narodima oko Izraela bila da prave ureze, probadaju, ili na bilo koji način unakaze tijelo „za pokojnikom“; to jest rezanje je bilo dio rituala poganskoga žalovanja ili možda praznovjernog obreda za pomoć duhovima pokojnika. Vidimo takvo ponašanje u Ilijino doba, kada da su se štovatelji Baala „parali noževima i kopljima, kako je u njih običaj, sve dok ih krv nije oblila“ (1. Kraljevima 18,28). Treba reći da, ako određeni piercing tijela aludira na poganstvo ili štuje lažnu filozofiju, tada je grešno.
VIDI OVO: Kršćanske tetovaže: Što Biblija kaže o tetovažama?
Piercing tijela – biblijska načela
Kreiranje biblijski upoznatog mišljenja o piercingu tijela zahtijeva da ispitamo načela Božje Riječi i postavimo si neka bitna pitanja:
◦ Koja je moja motivacija za stavljanje piercinga? Naši su motivi važni u svakoj odluci koju donosimo (Izreke 16,2), osobito u nečemu što je trajno i potencijalno mijenja život poput piercinga tijela.
◦ Pokušavam li pronaći identitet u subkulturi? Piercing tijela doveo je do određene subkulture, te mnogi ljudi pokušavaju „pronaći sebe“ pridruživanjem trendu izmjene tijela. Iako pridruživanje određenoj kulturnoj skupini može pomoći u evangelizaciji te grupe, pridruživanje jednostavno da bismo „pronašli sami sebe“ nije biblijski. Kao vjernici, naš je identitet u Kristu: „Ta umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu“ (Kološanima 3,3 VB).
◦ Jesam li podlegao pritisku okoline? Učiniti bilo što iz želje da se ugodi svojoj okolini duhovno je opasno. Moramo slijediti Gospodina Isusa (vidi Ivan 21,21-22). Oni koji slijede pritisak okoline u stavljanju piercinga tijela nalaze se u ironičnom položaju da proglase svoju jedinstvenost kroz uklapanje.
◦ Je li mi naglasak na izgledu umjesto suštini? Biblija jasno naglašava unutarnje duhovne osobine neke osobe i podcjenjuje „izvanjski nakit“ (1. Petrova 3,3-4). Većina naših napora treba biti usmjerena na povećanje pobožnosti, a ne dotjerivanju određenog izgleda.
◦ Privlačim li pretjeranu pažnju na sebe? Bilo kakva odjeća, pribor ili nakit koji se jednostavno nosi kao modni izričaj izaziva rizik od ponosa u tome što privlači pažnju nositelja. Privlačenje fokusa javnosti na određene dijelove tijela, pomicanje granica ili stvaranje prividne slike nije pobožan razlog za piercing tijela, pogotovo kada imamo ovu zapovijed u Pismu: „Svi se, podređeni jedni drugima, pripašite poniznošću“ (1. Petrova 5,5).
◦ Hoće li taj piercing biti prepreka službi? Zamislivo je da u nekim situacijama, piercing tijela pomaže vjerniku u njegovom svjedočenju drugima. A ako je piercing ukrašen kršćanskom temom, to bi moglo započeti razgovor koji vodi do duhovnih tema. No, drugima određene vrste piercinga tijela mogu ometati pokušaje da dijele evanđelje. Mi smo Kristovi poslanici, koji pronose Božju poruku svijetu (2. Korinćanima 5,20). Moramo uzeti u obzir poruku koju piercing šalje i hoće li pomoći ili odmoći predstavljanje Krista i dijeljenje evanđelja.
◦ Gdje da povučem crtu? Prema Guinnessovom svjetskom rekordu, rekord za ukupni piercing tijela je 453 (muški) i 462 (ženske). Oni koji razmišljaju o višestrukim piercinzima trebaju biti u stanju specifično odgovoriti na pitanje: „Koliko je previše?“. U kojem trenutku izmjena tijela postaje ekstremna? Koliko daleko mogu kršćani ići i još uvijek „proslaviti Boga svojim tijelom“ (1. Korinćanima 6,20)? Osim piercinga, treba postaviti pitanja o reckanju, označavanju, probadanju lica, implantatima kože, razrezanim jezicima, šiljastim ušima, oštrim zubima i drugim stvarima koje se promiču u modernoj zajednici modifikacije tijela.
Sve što ne dolazi iz vjere je grijeh
Naravno, mogli bismo također postaviti pitanje gdje povlačimo crtu na druge društveno prihvatljivije modifikacije tijela kao što su implantati grudi, uvučeni trbusi, zatezanje lica i slično. Neki od istih pitanja o motivaciji i izgledu trebaju pošten odgovor ako trebamo činiti „sve na slavu Božju“ (1. Korinćanima 10,31).
Važno načelo biblijskih principa po pitanjima o kojima Biblija ne govori konkretno jest da, ako postoji sumnja ugađa li Bogu, onda je najbolje da se ne uključite u tu aktivnost. Sve što ne dolazi iz vjere je grijeh (Rimljanima 14,23). Naša tijela, kao i naše duše, otkupljena su i pripadaju Bogu (1. Korinćanima 6,20 ). Budući da naša tijela pripadaju Bogu i da su hram Duha Svetoga, trebamo biti sigurni da je Njegova volja prije nego što ih izmijenimo piercinzima.
Izvor: Gotquestions.org
