Provodimo otprilike jednu trećinu života spavajući. Djeci treba više od 8 sati sna, dok je sigurno da većina odraslih ne spava toliko. No san je od temeljne važnosti za svakog muškarca i ženu.
Življenje bez spavanja jest kao da kao da pokušamo živjeti bez hrane i vode. Nakon određenog vremena to postane smrtonosno.
Budući da nas je stvorio na svoju sliku, Bog nas je stvorio i kao ljudska bića kojima je potreban san. Bog sam se odmarao na sedmi dan stvaranja. Spavanje je važno za naše mentalno, emocionalno i tjelesno zdravlje.
Budući da je i spavanje dio Božjeg stvaranja, zasigurno nešto piše u Bibliji o ovoj temi. Poput hrane i vode, biblijski stihovi pokrivaju tjelesne, emocionalne i duhovno-metaforične aspekte spavanja. Što Biblija uči o spavanju?
Odmor i obnova
Biblija naglašava svojstva odmora sna u tjelesnom i emocionalnom smislu i prepoznaje važnost sna za održavanje zdravlja i otpornosti čovjeka. Kroz Bibliju pronalazimo nekoliko referencija i narativa, koji naglašavaju odmornu kvalitetu sna.
Od samog početka, od stvaranja, Bog utemeljuje obrazac koji uključuje rad i odmor. U Postanku 2, 2-3 čitamo: „I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.“ Ovaj božanski primjer postavlja temelj važnosti sna za ljudski život.
Biblija često priznaje da je Bog taj koji daje odmor. U Psalmu 23, 2 čitamo: „Na poljanama zelenim pusti me da sjedim; na vodama odmorišta pusti me da počinem.“
Ova slika prikazuje Boga kao pastira, koji vodi svoje ovce na mjesto odmora i spokoja, brinući se za njihovu tjelesnu i emocionalnu dobrobit.
Biblija često opisuje san kao božanski dar, izvor tjelesne i emocionalne obnove. Psalam 127, 2 kaže: „Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.“
Ovdje je san opisan kao dragocjeni blagoslov, vrijeme kada Bog daruje odmor svojim voljenim.
U kontekstu tjelesnog iscjeljenja, na san se gleda kao na nešto što je od kritične važnosti za oporavak. Mudre izreke 3, 24-26 tvrde:
„Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. Ne boj se nenadane strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke.“
San, koji je opisan kao mir i pouzdanje u Boga, doprinosi emocionalnoj i tjelesnoj obnovi.
San isto tako igra vitalnu ulogu u emocionalnom oporavku. Usred teških i izazovnih okolnosti i emocionalnih previranja, san može ponuditi utjehu i iscjeljenje.
Psalam 4, 8 kaže: „Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.“ Ovaj stih naglašava emocionalni mir i sigurnost koje donosi san, posebno ako čovjek vjeruje u Boga.
VIDI OVO: Snovi i vizije: Kako biti siguran da dolaze od Boga?
Povjerenje u Božji mir
Biblija često koristi metaforu sna, kao način opisivanja pouzdanja u Boga. Ova metafora naglašava činjenicu da, kao što čovjek može pronaći odmor i sigurnost u snu, isto tako može pronaći duhovni odmor i sigurnost kroz san, isto tako može pronaći duhovni mir i povjerenje u Boga.
Psalam 3, 5 nas uči: „Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje.“ Ovaj stih naglašava temu pouzdanja u Boga za vrijeme nevolja.
Psalmistova sposobnost mirnog sna, čak i usprkos opasnostima i prijetnjama neprijatelja, prikazuje njegovo nepokolebljivo pouzdanje u Božju zaštitu.
Psalam 4, 8 naglašava povezanost između mira, sna i pouzdanja u Boga: „Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.“ Pouzdanje u Boga omogućuje čovjeku lijeganje u miru i iskustvo mirnog odmora. Stih naglašava zamisao koja kaže da, kada se pouzdamo u Boga, možemo pronaći emocionalni i duhovni odmor.
Izaija 26, 3 naglašava poveznicu između povjerenja u Boga i savršenog mira: „Čvrsta je svijest njegova i trajno ćeš mu spasenje dati, jer se uzda u tebe.“ Pouzdanje u Boga opisano je kao način održavanja mira uma, što je istoznačno mirnoći koju iskusimo dok spavamo. Metafora Boga kao neprolazne stijene označava stabilnost i sigurnost.
U poznatoj priči Evanđelja, Isus je spavao za vrijeme smrtonosne oluje. U Mateju 8, 24-26 čitamo: „I gle, podiže se silna bura na moru, tako da se je lađica pokrila valovima. A on je spavao. Tada pristupiše učenici njegovi k njemu, probudiše ga i povikaše: “Gospodine, izbavi nas, izgibosmo”! A on im reče: “Što ste tako strašljivi, malovjerni?” Tada ustade, zapovjedi vjetru i moru, i postade tišina velika.“
Učenici su bili iznimno iskusni ribari i mornari. Dobro su dijagnosticirali smrtonosnu oluju i bili su ljuti zbog toga što Isus nije mario. No, Isusov miran san, čak i usred smrtonosne oluje, služi kao metafora življenja po vjeri, čak i kada su okolnosti teške.
Krist je prekorio učenike zbog njihovog straha. Nakon toga govori kako bi njihovo pouzdanje u Boga trebalo biti tkao snažno da bi im moglo omogućiti miran odmor, bez obzira na opasnost.
Duhovna ravnodušnost
Biblija koristi san kao metaforu za duhovnu ravnodušnosti ili letargiju, kako bi opisala stanje duhovne apatije, zanemarivanja ili samozadovoljstva. Ova metafora podvlači važnosti duhovne budnosti i aktivnosti.
U Izrekama 6, 9-10 san predstavlja lijenost i duhovnu ravnodušnost: „A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak.“
”Lijenčina” metaforički spava, ne želi se uključiti u aktivnosti koje su produktivne ili od duhovnog značaja. Stih naglašava potrebu za duhovnom budnošću i proaktivnom uključenošću u vjeru.
U Rimljanima 13, 11-12 apostol Pavao piše crkvi u Rimu. Ovdje san označava duhovnu nesvjesnost i ravnodušnost: „I znajući ovo vrijeme, da je već čas, te mi ustanemo od sna; jer je sad bliže naše spasenje, negoli kad vjerovasmo. Noć prođe, a dan se približi. Odbacimo dakle djela tmine, a obucimo se u oružje svijetla!“
Vjernike se potiče na buđenje iz sna i na duhovnu budnost, na prepoznavanje blizine vremena spasenja i duhovnog buđenja. Naglašava se hitnost za aktivnom vjerom i učeništvom.
Ponovno, u 1. Solunjanima 5, 6-8 Pavao koristi san kako bi pokazao kako živjeti i biti svjestan duhovnog stanja sebe i drugih:
„Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju. A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja!“
Pavao povezuje duhovno spavanje s duhovnom nepripremljenošću i nesvjesnošću. Vjernike se potiče na budnost i oprez, na stavljanje oklopa vjere, ljubavi i nade. To naglašava kontrast između onih koji su duhovno budni i onih koji su duhovno ravnodušni.
Snovi vizije
Bog nam čak govori i dok spavamo. Biblija često govori o snovima i vizijama koje se javljaju tijekom snova, kao načini Božje komunikacije s ljudima, kada im Bog želi prenijeti važne poruke, vodstvo ili uvide. Takvi snovi i vizije odigravaju značajnu ulogu u biblijskom narativu te naglašavaju duhovne i proročke dimenzije sna. Jedan od najranijih primjera spominjanja snova u Bibliji nalazi se u priči o Josipu, koji je dobio dva proročka sna. U tim snovima vidio je sebe kao vladara, dok su mu se njegova braća i roditelji poklonili. Ti snovi su s vremenom odveli Josipa na putovanje u Egipat i uspon do vlasti, čime su se ispunili snovi, koji su poslužili kao ostvarenje Božjeg plana za budućnost Izraela. (Postanak 37)
Faraon, vladar Egipta, sanjao je dva živa sna koja su ga mučila. Sanjao je o sedam debelih krava koje proždiru sedam mršavih krava i sedam praznih klasova pšenice koji proždiru sedam debelih klasova.
Josip, koji je bio poznat po tumačenju snova, objasnio je da ti snovi znače proročanstvo o sedam godina obilja, nakon kojih će doći sedam godina gladi. Ovo tumačenje spasilo je Egipat i Josipovu obitelj u vremenima velike nevolje. (Postanak 31)
Knjiga o Danielu prepuna je proročkih snova i vizija, koje je Daniel dobio tijekom progonstva u Babilonu. Te su vizije uključivale tumačenje sna kralja Nabukodonozora o ogromnom kipu, kao i Danielove snove i vizije o budućem kraljevstvu i dolasku Mesije. Ovi snovi i vizije služili su kao božanska otkrivenja u vezi povijesti koja se treba dogoditi, kao i Božjeg plana za spasenje.
U Novome zavjetu čitamo o tome kako je Josip, zemaljski Isusov otac, sanjao san u kojem mu se ukazao anđeo i objasnio mu da je Marijina trudnoća bila rezultat djelovanja Duha Svetoga. Ovaj san ponudio je Josipu novi uvid u stvari i potvrdio božansku prirodu Isusovog rođenja.
Ovo su samo neki od mnogih primjera iz Biblije o tome kako Bog govori vjernicima i nevjernicima kroz snove.
San smrti
U različitim stihovima Biblija koristi san kako bi opisala smrt, naglašavajući pritom zamisao o tome da smrt nije završetak, nego prijelaz iz jednog stanja postojanja u drugo.
Ova metafora nudi nadu i utjehu vjernicima, jer opisuje smrt kao trajni odmor, s obećanjem buđenja u Božjoj prisutnosti.
U jednom dobro poznatom primjeru, Isus je upotrijebio metaforu sna kako bi opisao Lazarovu smrt. Kada je govorio o Lazarovoj bolesti, Isus je rekao sljedeće: „Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.“ (Ivan 11, 11) Kasnije je objasnio da je Lazar umro i da ga je Isus uskrsnuo od mrtvih. Ovaj narativ prikazuje moć koju Isus ima nad smrću i govori da je smrt samo privremeni san za vjernike.
Apostol Pavao koristi metaforu sna kako bi opisao uskrsnuće mrtvih u Kristu. On piše: „Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.“ (1. Korinćanima 15, 51-52)
Ovdje ”san” predstavlja tjelesnu smrt, dok se ”promijenjen” odnosi na preobrazbu vjernika koju će doživjeti nakon uskrsnuća u vječni život.
Ove biblijske reference prikazuju da je san metafora za smrt, koja je često korištena za prikazivanje prijelaza vjernika iz ovozemaljskog života u vječni život, naglašavajući pritom nadu u uskrsnuće i vječni život, što daje utjehu i pouzdanje za sve one koji vjeruju u Isusa.
Metafora sna koji označava smrt uvjerava vjernike da će, poput spavača koji se s vremenom probudi, oni isto tako uskrsnuti, u novom i proslavljenom životu u Božjoj prisutnosti.
Autor: Britt Mooney; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
