Što ako stvari ne postanu bolje? Što ako pandemija bude još dugo trajala? Što ako iz dana u dan bude sve teže živjeti na zemlji?
Zastrašujuća je istina da upravo sada jednostavno ne znamo hoće li se stvari ikad vratiti u normalu. Zapravo, iz dana u dan ova pandemija je sve jača. Pa što mi kao kršćani trebamo raditi ako se stvari nikad ne poprave?
Ovo je možda teško pitanje, ali odgovor je prilično jednostavan. Ako se stvari ne promijene i ova pandemija ostane još duže vrijeme, kao Božja djeca moramo i dalje raditi ono što smo uvijek radili: služiti Bogu sa svime što imamo, proučavati Riječ, prizivajući Gospodinovo ime u molitvi, slaviti i štovati Boga i nastaviti zadobivati duše za Njega.
Loša vremena ne opovrgavaju postojanje Boga
Često smo u lošim vremenima sposobni Boga još bolje vidjeti. On se nije promijenio zbog onoga što se događa u svijetu. Ne možemo dopustiti da nas ono što se događa oko nas promijeni. Moramo nastaviti služiti Bogu na isti način kao i dosad. Iskreno, trebali bismo služiti još više kako vremena postaju sve teža. Ovo je vrijeme da živimo život dostojan poziva koji smo dobili.
“Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!” (Efežanima 4, 1)
Neće se dogoditi ništa što će promijeniti činjenicu da ljudi u svijetu trebaju Boga. Dakle, bez obzira što se dogodilo, u dobru i zlu, kršćani moraju nastaviti stvarati učenike i voditi izgubljene do spasenja. Moramo držati do velikog naloga koji nam je dao naš Gospodin i Spasitelj prije nego što je zauzeo svoje mjesto na nebu.
Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. (Rimljanima 10, 14-15)
Što ako stvari ne postanu bolje?
Bez obzira hoće li se stvari razjasniti u narednim mjesecima ili će ostati iste, to ne može utjecati na našu radost u Gospodinu. Ne možemo dopustiti da okolnosti utječu na naš odnos s Njim. Kršćani moraju ozbiljno uzeti riječi proroka Habakuka i nastaviti slaviti Boga bez obzira na sve. Čak i ako police ostanu prazne, poslovi se ne vrate, ekonomije propadnu ili se bilo što drugo dogodi, naš pogled mora uvijek biti na Njemu.
“Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.” (Habakuk 3, 17-18)
Molitva se mora nastaviti. Ne možemo prestati moliti samo zato što ne dobivamo odgovor onda kada mislimo da bismo trebali. Nastavite moliti, tražiti i kucati zazivajući ime Gospodnje. Biblija nam govori da molimo bez prestanka i da to ne ovisi o tome je li život dobar ili ne.
Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. (1. Solunjanima 5, 16-18)
Znam da ovo nije ono o čemu trenutno želimo razmišljati, ali moramo shvatiti da nitko ne zna hoće li se i kada stvari popraviti. Čak i ako se dogodi, može proći neko vrijeme dok se sve ne okrene na bolje. Mi moramo ostati jaki u vjeri. Nismo sami, nismo zaboravljeni: imamo nebeskog Oca koji je vladar cijelog svemira, imamo Njegovu živu Riječ i obećanje da ćemo živjeti s Njim u vječnosti. Bilo nam teško ili lako u životu, ništa ne smije baciti sjenu na slavu koja će se otkriti na nebu.
“Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.” (Rimljanima 8, 18)
Što ćete učiniti ako se stvari ne poprave? Ne dopustite da vas bilo što udalji od Boga – prilijepite se za Njega još više!
