Bog nam zapovijeda da opraštamo drugima kao što je nama oprošteno, ali što je s onima koji odbijaju oprostiti?
Opraštanje
Vjerujem da je važnije da mi drugima oprostimo nego da oni oproste nama. Zato što ne možemo promijeniti ljude, možemo samo kontrolirati kako reagiramo na njih, ali moramo oprostiti, čak i ako oni nama ne oproste. Naravno, voljeli bismo da nam oni koje smo uvrijedili oproste, ali to nije uvijek moguće.
Da bismo bili sigurni, moramo oprostiti drugima jer je Bog oprostio nama beskrajno više nego što bi nam itko ikada mogao oprostiti. Imali smo više grijeha pred Bogom nego što smo ikada imali pred drugima, stoga odlučite oprostiti. Ako je Bog oprostio nama, kako onda ne možemo oprostiti drugima? Isus je rekao: „Jer ako vi oprostite ljudima prijestupe njihove, oprostit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne oprostite ljudima prijestupe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti prijestupe vaše“ (Mt 6,14-15).
Oprostite sebi
Ponekad problem nije u drugima, nego u nama. Ne možemo pustiti i preboljeti ono što nam je Bog već oprostio, stoga naši standardi opraštanja postaju veći od Božjeg oprosta nama. Isus je platio za naše grijehe, zašto ih onda želimo plaćati sami? Zamislite da vaše dijete dolazi k vama i prizna neposlušnost, a zatim ga kaznite. Idući dan ponovno dođe k vama i traži oprost za istu stvar. Podsjećate ga da ste već kaznili njegovu neposlušnost i oprostili mu i da zaboravi na to. Ali trećeg dana opet dolazi k vama i traži oprost za istu stvar koju je napravio prije tri dana. Ne biste li se sada već pomalo zabrinuli da nije primio vaš oprost?
I to je upravo kako se odnosimo prema Bogu tvrdeći da smo vjernici, ali ne opraštamo samima sebi. Uporno se vraćamo do prijestolja za istu stvar, uvijek iznova nakon što nam je Bog već oprostio. Moramo vjerovati Bogu; Bog kaže: „Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde“ (1. Iv 1,9). To bi trebalo biti dovoljno, stoga isti oprost koji je Bog pružio nama kroz Krista, moramo pružati drugima. Nema razloga da ne oprostimo nekome. To ne znači da moramo biti njihov najbolji prijatelj i provoditi s njima puno vremena. Ako je odnos disfunkcionalan, možda ćete ga se morati odreći, barem na neko vrijeme, ali to ne znači da se ljutite na njih i odbijate oprostiti. Ako je to slučaj, ne prepoznajemo koliko je oprošteno nama.
Transplantacija srca
Potreban je Duh Božji i Riječ Božja da se rode Božja djeca, jer smo bili mrtvi u našim grijesima, bez nade da ćemo oživjeti (Ef 2,1-4). Bog nas je morao potaknuti svojim Duhom i dati nam novo srce i nove želje da bismo živjeli u poslušnosti. Samo Bog može promijeniti ljudsko srce (Izr 21,1), iako može koristiti druge kao sredstvo, ali mi sami ne možemo promijeniti druge. Možemo promijeniti samo kako reagiramo na njih, stoga je naš izbor oprostiti. To ne znači da opraštate samo kad vam se to sviđa ili samo ako vama oproste. Nova kreacija u Kristu (2. Kor 5,17) treba težiti ka Kristu i željeti živjeti kao i On, a znamo da je Isus Krist umro za nas dok smo još uvijek bili neprijatelji Božji koji su bili opaki i bezbožni (Rim 5,6-10). Nadam se da vas to ne vrijeđa, ali to je ono što Biblija uči. Nitko od nas nije dobar; i nema iznimaka (Rim 3,10-12), pa ako smo mi opaki opravdani Kristovom krvlju i oprošteno nam je zbog Njegovog otkupiteljskog djela, zašto ne bismo htjeli oprostiti drugima?
Bezuvjetno oproštenje
Bog nam oprašta sve grijehe i opravdava nas u svojim očima po Isusu Kristu (2. Kor 5,21). Sada nas Bog vidi kao Isusovu vlastitu pravednost, pa što ako ste oprostili nekome, a oni nisu oprostili vama? Što možete učiniti u vezi s tim? Sve što možete učiniti jest moliti da Bog osvjedoči njihovo srce da se pokaju, ali na kraju, to je do Boga i njih; ne nas. Biblija nigdje ne uči da moramo prisiliti druge da nam oproste. Osim toga, kad bi to bila prisilna isprika, bi li doista bila iskrena?
Ne možemo natjerati nekoga da nam oprosti, ali možemo se pobrinuti da ne zadržavamo gorčinu. Ljutnja nije ono kako Isusovi učenici reagiraju na druge (Iv 13,34-35). Lijepo je biti otvoren ako je moguće, ali ako vam i dalje ne žele oprostiti zbog nečega što ste priznali i tražili oprost, vi ste svoje učinili. Molite za njih i neka se Bog pozabavi njima.
Zaključak
Mnoge ljude uznemiruje uvjerenje da im nešto nikada nije oprošteno, iako su tražili oprost, a proteklo je mnogo, mnogo godina od povrede. Prije nego što oprostimo drugima, najprije moramo oprostiti sebi, a nakon što smo oprostili ono što je Bog oprostio, tražite oprost od onih za koje mislite da ste uvrijedili. Ako vam ne oproste, sve što možete učiniti jest moliti. Ako vam ne žele oprostiti, to je na njima, a ne vama. Napravili ste ono što Bog traži, a nakon toga ih prepustite Bogu. Ako pokušavamo natjerati nekoga da nam oprosti, onda smo promašili poantu. Naravno da je sjajno tražiti pomirenje, ali ako ste pokušali bezuspješno, sve prepustite Bogu. Možemo samo pogoršati situaciju pokušavajući promijeniti ljude.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
