Je li štednja za mirovinu biblijski princip? Ako Bog kaže da ne budemo zabrinuti za budućnost, znači li to da ne trebamo štedjeti?
Sigurno da u Isusovo vrijeme nije postojao koncept štednje za mirovinu. U Bibliji se nigdje ne spominju mirovinski fondovi, a ni mirovina. Bez obzira na to, Biblija ima puno toga reći o brizi o sebi i rukovanju novcem.
A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. (2. Solunjanima 3, 11-12)
Kada je riječ o brizi o sebi, Bog nas potiče da budemo mudri i da naporno radimo. Želi da donosimo mudre odluke koje nas postavljaju za uspjeh, a ne za neuspjeh. Uz to, želi da se trudimo kako bismo mogli osigurati svoje potrebe i potrebe drugih. Bog ne odobrava lijenost. Ali svi starimo i doći će vrijeme kada naš rad više neće donositi prihod.
Štednja za mirovinu: Što Biblija kaže o štednji?
Knjiga Mudrih izreka ima mnogo savjeta koji promiču štednju resursa.
Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. (Izreke 6, 6-8)
Jedan od načina na koji se možemo osigurati je ušteda novca ili resursa. Josip je planirao unaprijed i napunio egipatske dućane tako da su ljudi bili spremni kad nastupi glad (Postanak 41). Dok su Izraelci bili u pustinji, Bog im je pružao manu za sakupljanje i jelo svaki dan, osim subote, jer taj dan nisu trebali raditi nikakva posla. Stoga su mudri ljudi slijedili Božju uputu da u petak sakupe dovoljno mane kako bi ih hranila dva dana umjesto jednog (Izlazak 16). U Bibliji ima mnogo primjera kako ljudi štede.
Međutim, Isus nas podsjeća da se ne trebamo brinuti za budućnost, jer će nam Bog pružiti pomoć (Matej 6, 25–34). Božja namjera nije da zbog tjeskobe i straha od budućnosti štedimo za mirovinu. Naši resursi također nisu namijenjeni isključivo vlastitoj dobrobiti, bilo u sadašnjosti niti u budućnosti (2. Korinćanima 9, 6-15). Umjesto toga, Bog želi da mudro koristimo resurse kojima nas je blagoslovio kako bismo ostvarili svoje planove ovdje na zemlji. To uključuje izdašno darivanje, kao i mudru štednju.
Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo. (Izreke 19, 17)
Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih čovjek rasipa. (Izreke 21, 20)
Trebaju li kršćani štedjeti za mirovinu?
Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.” (Luka 19, 16-21)
Bogati čovjek u prispodobi odlučio je pohraniti svoju nedavnu obilnu žetvu kako bi mogao imati lagodan život. Isus kaže da će čovjek izgubiti život i tada će njegovo bogatstvo biti besmisleno. Nije rekao da je loše što čovjek štedi, već da je štedio iz pogrešnih razloga. Isus naglašava na što bi naša srca trebala biti usredotočena. Moramo cijeniti stvari koje Bog cijeni, vjerovati u Njegovu opskrbu umjesto vlastitog bogatstva, a također živjeti mudro.
Štedjeti je dobro, a vjerovati Bogu je mudro. Dok štedimo za mirovinu, prepoznajemo da cilj nije sebično uživanje u raskošnom životu nakon umirovljenja. Cilj nije ni samodostatnost, jer je naša ovisnost uvijek o Bogu. Cilj je imati dovoljno za sebe i za nastavak davanja drugima. Našem životu jednom mora doći kraj. Zato naše srce uvijek mora usmjereno na stvari iznad, gdje je naše pravo blago.
