Učitelju – jednom je pitao učenik – zašto postoje teškoće koje nas ometaju da postignemo cilj, udaljavaju nas od izabranog puta, pokušavaju nas primorati da priznamo svoju slabost?
– To što ti zoveš teškoćama – rekao je Učitelj – zapravo je dio tvog cilja. Prestani se boriti s tim. Samo razmisli o tome i uzmi to u obzir kada biraš put. Zamisli da gađaš iz luka. Cilj je daleko i ne vidiš ga, pošto je na zemlju pala gusta magla.
Boriš li se s maglom? Ne, ti čekaš da vjetar zapuše i magla nestane. Tada je meta vidljiva, ali vjetar preusmjerava let tvoje strijele.
Boriš li se s vjetrom? Ne, ti jednostavno odrediš njegov smjer i podešavaš strijelu na malo drugačiji kut. Tvoj luk je težak i čvrst, ti nemaš snage da povučeš tetivu. Boriš li se s lukom? Ne, ti treniraš svoje mišiće, i svaki put jače povlačiš tetivu.
– Ali, postoje ljudi koji gađaju iz laganog i gipkog luka po vidljivom, mirnom vremenu – rekao je uvrijeđeno učenik.
– Zašto se samo moja strijela susreće s toliko prepreka na svom putu? Opire li se svijet mom kretanju naprijed?
– Nikada ne gledaj na druge – nasmiješi se učitelj. – Svatko ima svoj luk, svoj cilj i svoje vrijeme za hitac. Jedni imaju za cilj pogodak centra mete, a drugi mogućnost da nauče kako gađati.
Učitelj je spustio glas i nagnuo se prema učeniku:
– Želim ti još otkriti strašnu tajnu, momče. Magla ne pada na zemlju da bi omela tvoj hitac, vjetar ne počinje puhati zbog toga da tvojoj strijeli promijeni smjer, čvrst luk nije napravio strijelac da bi ti shvatio svoju slabost. Sve to postoji samo po sebi. Ti si odlučio da u tim uvjetima precizno pogodiš cilj.
Zato, ili prestani se žaliti na teškoće i počni gađati, ili umiri svoju gordost i izaberi lakši cilj. Cilj, na koji možeš gađati iz blizine …
“Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat?” (Mt 6,27)
