Što je to spasonosna vjera? Podrazumijeva li ona samo vjerovati u postojanje Boga i truditi se biti dobar ili je nešto drugo?
Većina nas pretpostavlja da je riječ “vjera” manje-više sinonim za riječ “vjerovati”, ali Biblija kaže da nije. Apostol Jakov kaže: “I demoni vjeruju, i dršću” (Jakov 2, 19).
Da, demoni vjeruju u Boga! Vjeruju da je svet, pravedan, milostiv i suveren. Vjeruju da je poslao svoga Sina Isusa da umre na križu zbog ljudskog grijeha. Vjeruju da je Isus treći dan uskrsnuo iz mrtvih. Vjeruju da je zauzeo svoje mjesto na nebu i počeo vladati. Demoni vjeruju u puno istinitih stvari, ali definitivno nisu spašeni!
Što je to onda spasonosna vjera? Pomno proučavanje Novog zavjeta daje nam odgovor na to važno pitanje.
Vjera je dar Božji
Vjera je instrument koji Bog koristi da bi ljude doveo u odnos sa sobom. Vjera je kanal kojim Bog daje spasenje. Ona dolazi pojedincu kao dar od Boga.
Nisu pojedinci sposobni sami prikupiti sredstva. Da je vjera čovjekovo djelo, čovjek bi mogao dobiti djelomičnu zaslugu za svoje otkupljenje. Ali takav je pojam nepoznat piscima Biblije. Pavao je predvidio da će se ljudi hvaliti svojim udjelom u spasenju kada je napisao da je vjera “dar Božji … da se nitko ne bi hvalisao” (Efežanima 2, 8-9). Kao što je Charles Haddon Spurgeon volio reći: spasenje je “sva milost”.
Vjera dolazi kao obnavljajuće djelo Duha Svetoga
Duh Sveti ubrzava naša srca za vjerovanje. Bez novog (duhovnog) rođenja, ne može biti prave vjere. Stoga, vjera, iako se očituje u djelovanju, dolazi kao rezultat Božjeg djela u nama. Bog nam daje vjeru, a tu vjeru svjedoči naše hodanje u dobrim djelima koja “Bog unaprijed pripravi da u njima živimo” (Efežanima 2, 10).
Biblija kaže da ako vjerujemo u Gospodina Isusa Krista, spasit ćemo se. Međutim, Biblija vjeru ne predstavlja kao “mentalno pristajanje na činjenice evanđelja”. Prava vjera uključuje pokajanje za grijehe i potpuno pouzdanje u Kristovo djelo da nas je spasio od grijeha i učinio pravednima.
Osim što nas poziva da vjerujemo u Gospodina Isusa Krista, Novi zavjet koristi nekoliko tvrdnji da opiše prirodu spasonosne vjere. Možda najživopisnija od tih figurativnih referenci nalazi se u Isusovim riječima iz Propovijedi na gori: “Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi” (Matej 5, 6). U tom pasusu Isus uspoređuje istinsku vjeru s glađu i žeđi. Nevjernik, zahvaljujući obnavljajućem djelu Duha Svetoga, prepoznaje svoju goruću potrebu za hranjenjem i osvježenjem i dolazi do Isusa moleći Ga da ispuni potrebu. To je prekrasna slika vjere.
Prvo, postoji prepoznavanje Isusove tvrdnje da je “kruh života” (Ivan 6, 35) i posjednik “žive vode” (Ivan 4, 10). Drugo, nevjernik je uvjeren da je Isusovo obećanje istinito i da može utažiti njegovu glad i žeđ. Napokon, nevjernik djeluje: moli Isusa da udovolji njegovoj gladi i ugasi žeđ. Prava vjera čuje, vjeruje i aktivno reagira.
Spasonosna vjera rezultira poslušnošću
To je ono što obično većina vjernika ostavlja iza sebe, ali apostol Jakov je vrlo zabrinut što to ne činimo. Prema Jakovu, “vjera” koja ne rezultira poslušnošću Isusovim zapovijedima nije spasonosna vjere. Rekao je: “Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?” (Jakov 2, 14).
To učenje seže od samog Krista. Isus je jednom prilikom rekao: “Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?” (Luka 6, 46).
Pravi učenik vjeruje u to tko je Isus, vjeruje u ono što je Isus učinio i pokorava se onome što je Isus rekao. To je spasonosna vjera i ona je uvijek dar od Boga.
Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. (Efežanima 2, 8-9)
