Sotonistička je biblija zbirka dogmi koje su izravno oprečne kršćanskom mišljenju i djelovanju. Napisao ju je sotonist Anton LaVey.
Sotonistička biblija sadrži detalje o osnovama sotonskih ideala i rituala. Kao i Sveto Pismo, ona za sebe tvrdi da je vrhovni sotonistički autoritet te da svaka izmjena ili drukčija interpretacija nije točna. Sotonistička biblija tvrdi da Sotona nije stvaran, već da je simbol ljudske borbe protiv tiranije i ideologije koju predstavlja ideja Boga.
O čemu sve govori sotonistička biblija?
Sotonistička je biblija podijeljena u četiri knjige koje su nazvane prema četiri „poglavara“ pakla. Svaka knjiga može stajati samostalno, a opisuje različite sotonističke principe. Neke od glavnih poruka sotonističke biblije su ove:
1. Čovjek je svoj bog
Što ne čudi, sotonistička biblija promiče istu ideju koju je Sotona dao Adamu i Evi u rajskom vrtu. Sotona im je obećao da će biti „kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo“ ako budu jeli zabranjeni plod (Postanak 3, 5). Sotonistička biblija kaže da čovjek može sam razaznati istinu, bez Božje objave. Božja riječ kaže suprotno: „Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.“ (Mudre izreke 9, 10)
2. Grijeh je dobar za vas
Zdrav ljudski razum može razlučiti da je ovo pogrešno. Grijeh ne usrećuje čovjeka, niti ljude oko njega. Ponos, sebičnost, pretjerivanje i jelu i piću, neznanje, laž, mržnja, gnjev, ovisnost, seksualni nemoral itd. dobri su samo za uništavanje ljudskih bića i ljudskih odnosa. No, sotonistička biblija nudi bizarnu teoriju zavjere te kaže da je kršćanstvo odlučilo prozvati „grijehom“ sve osnovne ljudske nagone, i to s ciljem da čovjek postane ovisan o Kristu i njegovoj milosti, a time i o crkvi.
Ona tvrdi da je grijeh sastavni dio čovjeka te da stoga nije nemoralan niti loš. Ovo je nelogično. Grijeh jest dio ljudskog identiteta, ali ono ne znači da je grijeh moralan i dobar. Grijeh je dio čovjeka zato što je čovjek povjerovao Sotoninoj laži, a to je dovelo do duhovne smrti o kojoj nas je Bog upozoravao (Postanak 2, 16-17). Ovo potvrđuje da je Sotona, a ne Bog, onaj koji laže.
3. Nema života poslije smrti, stoga živi za danas
Sotonistička biblija podučava da je život na zemlji jedini oblik života, da nema ičeg nakon smrti i da čovječanstvo treba biti hedonističko. Tvrdi da nema odgovornosti za grijeh, da nema pakla ni raja. Sveto Pismo poučava suprotno: „I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud“ (Poslanica Hebrejima 9, 27). Svaka će duša naposljetku otići u raj ili pakao (Otkrivenje 20, 11-15).
Pakao prijeti samo onome tko se odrekne Krista. „Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ (Ivan 3, 18; usp. i 16-17).
Ove tri laži međusobno se nadopunjuju. Sotonistička biblija tvrdi da nema pakla, pa ne treba brinuti za grijeh. Ako ste i dalje savjesni i pažljivi, to nije problem, jer grijeh je dio vas, ono je normalno i prirodno. Ove laži pogoduju jedino Sotoni, jer on je pokušao opravdati svoje postupke i spriječiti ono što je znao da je neizbježno: njegov poraz i trijumf pravednog i svetog Boga (Otkrivenje 20, 7-10).
Izvor: compellingtruth.org; Prijevod: Mislav U.
