Sotonine kušnje ne prestaju za one koji su odlučili živjeti za Gospodina. Ako je Isus bio kušan, i mi ćemo biti iskušavani do kraja života.
»Tada Duh odvede Isusa u pustinju kako bi ga kušao đavao.« Matej 4,1
Sveti život neće izbjeći kušnji, i Isus je bio kušan. Kad nas sotona kuša, njegove strijele padaju kao na suho iverje… Kod Krista su te vatrene strijele pale kao u vodu, ipak je neprijatelj nastavio djelovati.
Sotona pali vatru i tamo gdje nema uspjeha, tim više će se truditi ako zna kakav se eksploziv nalazi u našim srcima.
Kad primiš najviše posvećenje od Duha Svetog, pakleni pas će stalno lajati na tebe. U ponašanju s ljudima računajmo s čestim iskušenjem, no ni samoća nas neće zaštititi. Isus Krist je bio daleko odveden od ljudskog društva u pustinju, i tamo ga je sotona kušao.
Samoća ima svoje čari i prednosti: možda je korisna što odvraća želju očiju od oholosti života, ali sotona će nas slijediti i na najusamljenija mjesta. Nemoj misliti kako samo nevjernici imaju zle misli i bezumne kušnje.
VIDI OVO: 5 načina kako vas Sotona napada, a vi ih možda ne prepoznajete!
I ljudi duhovnih misli podnose to isto, i u najsvetijim trenucima možemo pretrpjeti najtamnija iskušenja. Najveće posvećenje našeg duha neće nas osigurati od sotonine kušnje. Krist je bio svet, vršio je volju Onoga koji ga je poslao, a gle, bio je kušan!
Tvoje srce može plamtjeti anđeoskom ljubavi za Isusa, a ipak će sotona nastojati sniziti ga na laodicejsku mlakost. Pitaš li me, kada Bog dozvoljava kršćaninu da baci svoje oružje, reći ću ti: kada sotona prestane s kušnjama.
Nekad su stari borci, za vrijeme rata, morali spavati obučeni, obuveni i naoružani. Tako i mi budimo uvijek spremni za borbu, jer stari varalica iskorištava svaki trenutak naše neopreznosti.
Neka nas Gospodin nađe budnima u svako doba i pomogne nam konačno izbjeći čeljusti lava i panđe medvjeda.
Autor: Charles Spurgeon
