Doktorica Andrea O’Connor je ispričala iskustvo iz svoje karijere koje ju je šokiralo kada je vidjela što je pacijent radio prije smrti.
Jedne kasne noći, dok sam radila svoju smjenu u bolnici u Phoenixu, Arizona, dogodilo se nešto što me duboko potreslo. Bila sam nova medicinska sestra, svježe izašla iz škole, i tek sam počela raditi noćne smjene.
Noć je izgledala sasvim uobičajeno – dobila sam zadatak da brinem o osam pacijenata, što je često slučaj na medicinskom odjelu, gdje se pacijenti nalaze u različitim fazama bolesti, od onih koji se oporavljaju nakon operacija do onih koji su u kritičnom stanju.
Jedan od pacijenata bio je posebno teško bolestan. Bio je toliko slab da nije mogao ni govoriti, niti jesti, a bio je u završnoj fazi zatajenja bubrega. Ležao je na posebnom krevetu koji pomaže u sprječavanju dekubitusa, te je bio potpuno nesvjestan svog okruženja.
Čovjek u nesvijesti je hodao po sobi
Njegovo stanje bilo je kritično, a smjena prije mene obavijestila me da se očekuje kako će umrijeti te noći. Moja dužnost bila je osigurati da mu bude što ugodnije u njegovim posljednjim trenucima.
Kako je noć odmicala, sve je bilo tiho i mirno. Svjetla su bila prigušena, a bolnički odjel prekriven tišinom. Dok sam sjedila za stolom i radila bilješke, iznenada sam pogledala prema pacijentovoj sobi. Nisam mogla vjerovati svojim očima – čovjek koji je bio u dubokoj nesvijesti, za kojeg su svi mislili da je na samrti, sada je hodao po sobi!
Bio je potpuno lucidan, šetao je po prostoriji, tražeći svoje stvari i govoreći: “Gdje su moje stvari?”
Ostala sam zatečena. Pacijent koji nije mogao ustati tjednima, koji je bio previše slab da bi se samostalno kretao, sada je hodao oko kreveta, pitao za vodu i djelovao potpuno prisutno. Pokušala sam ga smiriti, zamolila ga da sjedne kako ne bi pao jer mu tijelo jednostavno nije bilo dovoljno snažno za hodanje.
Pomogla sam mu da se vrati u krevet, a zatim brzo pozvala kolegicu. Kad smo se vratile u sobu, on je ponovno bio u krevetu, potpuno miran, kao da se ništa nije dogodilo. Ležao je, dišući vrlo plitko, na način na koji ljudi često dišu neposredno prije smrti.
Najneobičnije iskustvo u karijeri
Kolegice su mi objasnile da se to ponekad događa pred smrt – pacijent dobije “drugi vjetar”, trenutak lucidnosti i energije prije nego što napusti ovaj svijet. Te noći, iako sam radila do jutra, on je ostao u tom mirnom stanju. Kad sam se sljedeće noći vratila na posao, rečeno mi je da je pacijent preminuo. Taj događaj ostao mi je urezan u pamćenje kao jedno od najneobičnijih i najpotresnijih iskustava u mojoj karijeri.
Ovo iskustvo podsjeća nas koliko je smrt nepredvidiva, a ponekad, u svojim posljednjim trenucima, život može prkositi očekivanjima na način koji nas ostavlja bez riječi.
No, ono što je najvažnije je biti spreman za smrt jer nikada ne znamo kada se ona može dogoditi. Jeste li pomireni s Bogom po Isusu Kristu? Jeste li Ga prihvatili kao svog Spasitelja i Gospodina? Živite li za Njega ili za sebe?
