Zamislite ovo: Marija Magdalena, jedna od najpoznatijih biblijskih ličnosti, završava svoj život u špilji na jugu Francuske.
Prema legendi, tamo je provela 30 godina kao pustinjakinja, anđeli su je nosili na nebo, a umrla je nakon što je primila pričest. Ali pravo pitanje glasi – kako je uopće dospjela u Francusku?
Jesu li je doista anđeli nosili, a pričest uzrok smrti? Da bismo razumjeli njezinu smrt, moramo se vratiti na početak njezina života.
Ribarsko selo i revolucionarni duh
Marija je potekla iz mjesta zvanog Magdala, malog ribarskog sela na zapadnom rubu Galilejskog jezera. Službeni naziv bio je Magdala Nunaya, što znači “Ribarski toranj”, jer je selo bilo poznato po konzerviranoj ribi koja se transportirala duž Via Maris, važnog trgovačkog puta.
No Magdala nije bila poznata samo po ribi. Kao i mnogi gradovi u Galileji u doba Isusa, i ovo mjesto bilo je povezano s pobunama. Napetost je bila ogromna – revolucionarni vođe i grupe nicale su posvuda, a Magdala nije bila iznimka.
Godine 67. poslije Krista, oko 30 godina nakon Isusove smrti, Rimljani su Мagdalu označili kao pobunjeničko uporište. Napali su je, ubili preko 6000 ljudi, a tisuće su odvedene u ropstvo. Marija je odrasla usred tog revolucionarnog žara koji je kulminirao masakrom. Godinama je molila Boga da pošalje Mesiju koji će osloboditi nju i njezin narod od rimskog jarma.
Ključna svjedokinja uskrsnuća
Možda se pitate što sve to ima veze s Francuskom i letećim anđelima. Odgovor je – sve! Ključni trenutci iz Marijina ranog života otkrivaju zašto je otišla u Francusku i zašto je njezina prisutnost tamo bila toliko značajna. Prije nego što stigne do tog dijela priče, moramo spomenuti još jedan važan detalj: Marija je bila glavna svjedokinja uskrsnuća.
Iako se evanđelja ponekad razlikuju u tome tko je točno bio prisutan kod uskrsnuća, svi se slažu da je Marija bila tamo. To je značajno iz jednog razloga: u Isusovo vrijeme žene nisu mogle svjedočiti na židovskim sudovima. Prema Mišni, žene su bile na popisu “nesposobnih svjedoka”, zajedno s kockarima, lihvarima i trgovcima robljem.
Pa zašto bi pisci evanđelja, čiji je cilj bio uvjeriti svijet da je Isus Mesija, odabrali ženu kao ključnog svjedoka njegova uskrsnuća? Jedini logičan odgovor je – jer je to istina. Marija je vidjela prazan grob i bila je idealna osoba da tu poruku ponese do krajeva svijeta.
Bijeg u Francusku
To nas dovodi do Francuske. U vrijeme kada je Marija navodno napustila Izrael, Isusovi sljedbenici bili su pod žestokim napadima. Prema predaji, Petar i Filip razapeti su naglavačke, Toma proboden kopljima, a Matej spaljen.
Usred tog progona, Marija Magdalena, zajedno s likovima poput Lazara i Salome, isplovila je iz Izraela prema jugu Francuske. Jedna verzija priče kaže da su bili tako brzo protjerani da su ih stavili na brod bez jedra, kormila, vesala ili zaliha – ostavljeni su da umru na otvorenom moru. No, čudom su stigli do Marseillea.
Predaja dalje tvrdi da je Mariju na obali dočekao guverner tog dijela Francuske. Ona ga je, zajedno s njegovom ženom, preobratila na kršćanstvo, inspirirajući ih da razore poganske hramove i zamijene ih crkvama.
Tu se njezina rana životna priča spaja s kasnijim iskustvima: nakon što je odrasla moleći za oslobođenje od Rima, kroz Isusa ne samo da je pobjegla rimskoj brutalnosti, već je počela mijenjati sustav iznutra, obraćajući njegove vođe i utječući na živote ljudi u tom dijelu Francuske.
Život u špilji i anđeoska prisutnost
No onda Marija čini nešto neočekivano. Umjesto da nastavi obraćati vođe i širiti evanđelje po Francuskoj, prepustila je to drugima, poput Lazara, koji je postao prvi biskup Marseillea. Ona se povukla u špilju, gdje je, prema predaji, provela sljedećih 30 godina u samoći. Toliko je tugovala za Isusom da je svoj život posvetila duhovnoj kontemplaciji.
Tu na scenu stupaju anđeli. Budući da je živjela izolirano u špilji, u području bez potoka, trave ili drveća, predaja kaže da su je anđeli sedam puta dnevno – prema kanonskim satovima – uzdizali na nebo kako bi se nahranila. Nakon 30 godina, svećenik ju je posjetio i zatekao je u lošem stanju.
Odveo ju je u svoju crkvu na pričest, nakon čega je umrla. Nema tu nikakvog skandala – nitko je nije otrovao. Ako ništa, bio je to trenutak kada je osjetila Isusovu prisutnost prije nego što je stala pred njega.
Ostavština i misterij
Priče o Marijinoj smrti i vremenu u Francuskoj nisu tek puke legende. Stoljećima su bile važan dio vjere milijuna ljudi. U tom dijelu Francuske pronađeni su relikvijari, uključujući ono što se smatra Marijinim posmrtnim ostacima. Tisuće ljudi svake godine posjećuju ta mjesta, a Marijin grob nekoć je bio treće najsvetije mjesto u kršćanstvu, odmah iza Crkve Svetog groba u Jeruzalemu i Bazilike Svetog Petra u Rimu.
Mnogi će reći da je sve to nevjerojatno – anđeli koji je nose na nebo? No isto tako, koliko je lažnih uvjerenja o Mariji Magdalene prihvaćeno bez pitanja? Na primjer, ideja da je bila prostitutka ili Isusova žena – za to nema biblijskih dokaza. Mit o prostituciji osmislio je papa Grgur I. 591. godine, pretpostavivši da je ona grešnica koja maže Isusove noge u Luki 7.
Što znamo sigurno?
Mnogo toga o Mariji Magdalene nikada nećemo znati. Ali ono što je nesporno jest da je evanđelje stiglo u Francusku, a ona je bila ključna u tome. Vidjela je prazan grob, trčala je reći učenicima unatoč tome što je znala da joj mnogi neće vjerovati, financirala je Isusovu službu i pojavljuje se u evanđeljima češće nego polovica njegovih učenika. Njezin doprinos kraljevstvu bio je nevjerojatan, i to je dio njezine priče koji bismo trebali najviše pamtiti.
