Snežana iz Novog Sada i njen muž su se 11 godina borili za potomstvo, a sada ova mlada žena ima opasnu bolest

Snežana Vignjević iz Novog Sada danas ima 43 godine, dvoje djece i jednu od onih priča koje ostaju u srcu – zbog snage, hrabrosti i beskrajne ljubavi.

Zajedno sa svojim suprugom, kojeg poznaje još od školskih dana, prošla je gotovo nevjerojatan put: od 11 godina borbe za roditeljstvo, preko radosnog rođenja blizanaca, do teške dijagnoze – raka dojke.

„Suprug i ja smo od 1996. godine zajedno. Ja sam imala svega 14 godina, a on 16, ali smo i tada znali da je to ljubav za cijeli život“, priča Snežana.

U dvadesetim su se vjenčali, puni nade i želje za djecom. No, godine su prolazile, a trudnoća nije dolazila. „Svakog mjeseca smo se nadali pozitivnom testu, ali nažalost ona jedna crta se stalno ponavljala.“

Nisu odustali od djece

Iza njih je ostalo više od desetljeća pokušaja, pretraga, nade i razočaranja. Ipak, nisu odustali. „Nikada nismo pomislili da bi razvod zbog djece bio opcija“, kaže Snežana. Nakon godina bezuspješnih pokušaja, odlučili su se na IVF oplodnju kod dr. Artura Bjelice. Tada se njihov svijet počeo mijenjati.

„Pamtim injekcije u stomak koje sam sama sebi davala, i nas dvoje u toj borbi kao stijene. Kad je beta hCG test pokazao pozitivan rezultat, skakali smo od sreće.“ Ubrzo su saznali da čekaju blizance, Vuka i Mašu, koji su rođeni 2012. godine. „Izgurali smo to na nama znan način“, prisjeća se Snežana.

Godine sreće i obiteljskog života prekinula je iznenadna dijagnoza – rak dojke. „Navikla sam na redovne preglede. Jednog dana sanitet je došao u naše mjesto, kolegice su me nagovorile da odem. Bio je to posljednji pregled, posljednji dan – sam Bog, ništa drugo.“

“Bog je velik”

Iako je tumor bio malen, samo jedan centimetar, šok je bio ogroman. No, otkriven je na vrijeme. „Bog je velik, i još jedan dokaz zašto je bitno da se redovno pregledamo.“ I tada, kao i uvijek, Snežana nije bila sama. „Njegov pogled i stisak ruke mi je bio sve.“

Operacija, zračenje i liječenje traju, ali prognoze su odlične. „Trenutno sam na terapiji zračenjem, prognoze su 100% izlječenje.“ Ljubav, podrška i zajedništvo s mužem i djecom pomažu joj da izdrži. „Samo mi je bilo na umu: kako će oni bez mene…“

Na kraju, Snežana poručuje: „Tražiti pomoć nije sramota. Pomoć psihoterapeuta je dragocjena. Nadam se da će moja priča potaknuti barem jednu ženu da ode na pregled. Važno je – pregledaj se na vrijeme.“

Snežanina priča nije samo o bolesti – ona je oda životu, ljubavi i vjeri. I dokaz da se i najteže bitke lakše vode kad se vode – zajedno. Pomolimo se za njih!