Svaki vjernik žudi za duhovnom intimnošću s drugim vjernicima. Možemo to nazvati zajedništvom, zajednicom ili zajedničkim životom.
Bog nas nije stvorio kako bismo bili usamljeni rendžeri. Bog ne želi da itko bude sam. Pozvao nas je iz kraljevstva tame u lokalne izričaje Tijela Kristova.
No bez obzira na to, do dobre duhovne zajednice teško je doći. To se ne događa slučajno. Dobra duhovna zajednica dolazi kao dar od Boga. Bog ga obično daje dok namjerno njegujemo kršćansku ljubav i međusobno razumijevanje. Kako možemo početi njegovati ovakav život zajedno? Jedan dokazani put do ovakvog zajedničkog života jest zajednička molitva. Ima li boljeg načina da budemo više ujedinjeni sa ostalim vjernicima od zajedničkog okupljanja i zajedničkog otkrivanja naših srdaca ispred Božjeg prijestolja? To je velika prilika i privilegij! Trebamo pristupati Gospodinu u molitvi.
Zajednička molitva preobražava crkvene zajednice
Zajednička iskustva, koncert, odmor, avantura, stvaraju vezu. Ta sjećanja često stvaraju dublju, trajniju ljubav. Ta sjećanja mogu biti iskustveno ljepilo, koje drži ljude zajedno. Izlasci i odmori s mojom ženom ojačali su naš brak u vremenu kada je život prepun poteškoća. Ta zajednička sjećanja stvaraju nježnost, razumijevanje i ljubav. U crkvenim zajednicama, slične vrste zajedničkog života mogu dovesti do međusobnog uvažavanja, zajedništva i povjerenja. Više mi se sviđaju moji stariji kolege nakon što zajedno izdržavamo kušnje, nakon što smo se borili rame uz rame u duhovnoj borbi. Zajednička molitva može biti zajedničko iskustvo u crkvi. Ne zagovaram nikakav određeni program ili događaj, nego molitvu, službenu i neformalnu, koja će ispuniti vaše crkvene zajednice i tako vas poezati. Ova vremena molitve možete zamisliti kao ložionicu crkve. Vrućina i toplina zrače kad se Božji narod okupi na molitvu. Iz prve sam ruke svjedočio tomu kako zajednička ovisnost o Bogu mijenja etos i kulturu crkava.
Svake nedjelje ujutro u našoj se crkvi mala skupina okuplja u sobi za molitvu. Služba neće početi još 45 minuta, ali započelo je zajedništvo s Gospodinom. Okupljamo se kako bismo zamolili Boga, kako bi On mogao djelovati za svoju slavu i zbog svojih ciljeva. Pjevamo zajedno o Njegovoj milosti, koja je objavljena u Kristu. Polažemo ruke na propovjednika i tražimo neka se Božja Riječ pokrene. Podižemo naše svece koji pate i molimo da pronađu utjehu. Molimo za naše posjetitelje i za naše članove, za naše bližnje i za narode. Vapimo za milosrđem i ispovijedamo svoje grijehe. To je sveti trenutak. Bez fanfara, bez vatrometa, ali uvijek ispočetka vidimo Boga kako dolazi, susreće nas i uslišava naše molitve. Ova vremena zajedničke molitve stvaraju Kristovu ljubav jednih prema drugima. Što bi se moglo dogoditi kada bi se više crkava posvetilo ovoj vrsti molitve?
VIDI OVO: SNAGA POSREDNIČKE MOLITVE: Pročitajte zašto trebamo moliti jedni za druge!
Zajednička molitva ujedinjava naša srca
Zajednička molitva služi kao vezivno tkivo unutar Tijela. Apostol Pavao u 1. Korinćanima 12 zamišlja Crkvu kao fizičko tijelo. Svaki vjernik funkcionira kao vitalni dio ili organ u njemu. Svatko je jedinstven, ali svi su ujedinjeni pod Kristom. Dakle, kako bismo bili zdravi, potrebna je raznolikost unutar tog jedinstva. Svaki različiti dio mora djelovati ujedinjeno. U suprotnom, tijelo postaje disfunkcionalno. Pavao piše: ”Ne može oko reći ruci: ‘Ne trebaš mi’, niti glava nogama: ‘Ne trebaš mi”. (1. Korinćanima 12,21) Tijelo ne može funkcionirati kako bi trebalo bez svakog od svojih dijelova: ruku, glave, stopala, ušiju ili očiju. Svaki dio je neizostavan. No, kako postići to da različiti dijelovi rade zajedno? Kako njegovati tu neobičnu ujedinjenost, sličan način razmišljanja i suradnje? Kroz zajedničku molitvu. Tijekom zajedničke molitve, Bog ujedinjuje naša srca jedno s drugim. U molitvi se pokazuju motivi i želje moje subraće i sestara. Dobivam uvid u duboke izvore njihove vjere. Vidimo njihova srca, koja su puna suosjećanja. Čujemo iskazivanje njihove ljubavi prema izgubljenima. Spoznajemo njihovu naklonost prema Kristu. Vidimo njihovu postojanu vjeru. Stječemo razumijevanje jedni za druge, a to je razumijevanje ključno za istinsku, trajnu ljubav.
Molitva isto tako dovodi do pokretanja ujedinjenja. Slavljenje drugog vjernika potiču mene na ljubav i dobra djela. Molitve vjernica izazivaju mene i ohrabruju me. Molitve drugih ukazuju na moje vlastite nedostatke. Priznanja nekih uzroka zahvalnosti izviru iz mog srca. Ukratko, ja primam milost dok slušam molitve drugih. Različite tjelesne molitve otkrivaju slavu Božju i njegova djela kao čudesan kaleidoskop. Vidimo i čujemo daleko više nego što bismo inače mogli imati i to nas nadahnjuje za potpuniji život za Krista.
Zajedničke molitve umnažaju radost
Dietrich Bonhoeffer, u Zajedničkom životu, komentira zašto su vjerniku potrebni drugi vjernici te piše: ”Krist u vlastitom srcu slabiji je od Krista u riječi moga brata; moje vlastito srce je nesigurno, no srce njegovog brata je sigurnije”. Jeste li imali takve trenutke, kada vam je bilo potrebno srce prijatelja, koje bi vas moglo ohrabriti, podignuti? Bog vrlo često donosi ohrabrenje koje nam je potrebno preko nekog drugog. Intelektualno znamo istinu, ali kada čujemo druge kako vjeruju u nju i kada vidimo kako joj se glasno raduju, istina može ući u nas još bolje i temeljitije. Radost drugoga često donosi radost i nama. Ova se dinamika odvija uvijek iznova kada zajedno molimo. Bog poziva zalutalo srce natrag, kroz molitve drugih vjernika. Kada nam ponestane riječi za molitvu, još uvijek možemo potvrditi molitve nekoga drugoga. Kad naše suosjećanje ohladi, možemo se pridružiti iskrenom vapaju drugih vjernika. Dok drugi mole, moje se srce i duh podižu u slaganju s tim molitvama. Na osnovi predodžbe C.S. Lewisa, Tim Keller piše sljedeće:
”Kroz molitve s prijateljima, moći ćete čuti i vidjeti aspekte Isusa koje još niste uočili. Poznavanje Gospodina je zajedničko i kumulativno, što znači da moramo moliti i slaviti zajedno. Na taj način ”što više dijelimo nebeski kruh među sobom, to ćemo ga svi više imati”. (Molitva, 119)
Više možemo čuti i vidjeti Krista kroz druge vjernike, posebno kroz njihove molitve. Molitva s drugima je dar koji nam Bog daje za dobrobit naše vjere. Ona oživljava naše umove, jača naša srca i osnažuje naše ruke. Nijedan kršćanin neće voditi dobru utrku sam. Nijedan vjernik neće moći opstati sam. Nijedno Božje dijete ne može se dobro boriti i živjeti. S obzirom na to, posvetite se molitvi. Kleknite zajedno i težite natprirodnom ujedinjenju i povezanosti umova. Neka Isus spoji vaša srca sa srcima drugih kroz štovanje, ispovijed, zahvaljivanje i prošnju. Zajednička molitva raspiruje plamen radosti. Što bi Bog mogao učiniti u vašoj crkvi, kada biste se više posvetili zajedničkoj molitvi?
Autor: Steven Lee; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
