Jednostavno rečeno, posrednička molitva znači moliti se za druge.
Uloga posrednika u molitvi prevladavala je u Starome zavjetu, u slučaju Abrahama, Mojsija, Davida, Samuela, Ezekije, Ilije, Jeremije, Ezekijela i Danijela. Krist je u Novome zavjetu opisan kao vrhovni posrednik i zbog toga sva kršćanska molitva postaje posredovanje, budući da se prinosi Bogu po Kristu. Isus je zatvorio jaz između nas i Boga kada je umro na križu. Zbog Isusova posredovanja sada možemo posredovati u molitvi za druge kršćane ili za one koji su još izgubljeni, moleći Boga da im dadne ono što traže u skladu s Njegovom voljom. „Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5). „Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro – još bolje: koji je uskrsnuo – koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas?” (Rimljanima 8:34).
Divan model posredničke molitve nalazi se u Danijelu 9 i sadrži sve dijelove prave posredničke molitve. Naime, ta je molitva u odgovoru na Riječ (s. 2); žarka je (s. 3) i ponizna (s. 4); nesebično se poistovjećuje s Božjim narodom (s. 5); snaži ju priznanje grijeha (s. 5-15); ovisna je o Božjem karakteru (s. 4, 7, 9, 15); i cilj joj je Božja slava (s. 16-19). Poput Daniela, kršćani moraju doći Bogu u ime drugih sa stavom slomljenosti i pokajanja, ponizno i uviđajući svoju nedostojnost. Daniel ne kaže: „Imam pravo zahtijevati ovo od Tebe, Bože, zato što sam jedan od tvojih posebnih, izabranih posrednika.” On kaže: „ja sam grješnik”, i, zapravo, „Nemam prava zahtijevati bilo što od Tebe.” Prava posrednička molitva želi ne samo upoznati Božju volju i vidjeti njeno ispunjenje, nego vidjeti njeno ispunjenje bez obzira je li ono za nas korisno i bez obzira koliko će to nas stajati. Prava posrednička molitva traži Božju slavu, a ne našu vlastitu.
Sljedeće je samo djelomičan popis onih za koje se trebamo moliti: za sve na vlasti (1. Timoteju 2:2); za službenike Riječi (Filipljanima 1:19); za crkvu (Psalam 122:6); za prijatelje (Job 42:8); za državljane naše zemlje (Rimljanima 10:1); za bolesne (Jakovljeva 5:14); za neprijatelje (Jeremija 29:7); za one koji nas progone (Matej 5:44); za one koji nas ostave (2. Timoteju 4:16); i za sve ljude (1. Timoteju 2:1).
U suvremenom kršćanstvu postoji netočna ideja da oni koji posreduju u molitvi čine posebnu klasu „super kršćana“ koje je Bog pozvao u specifičnu službu posredovanja. Biblija jasno kaže da su svi kršćani pozvani da budu posrednici. Svi kršćani imaju Svetoga Duha u svojim srcima i baš kao što on posreduje za nas u skladu s Božjom voljom (Rimljanima 8:26-27), mi moramo posredovati jedni za druge. Ovo nije povlastica ograničena na ekskluzivnu kršćansku elitu – to je zapovijed upućena svima. Zapravo, ne posredovati za druge je grijeh. „A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajući moliti za vas” (1. Samuelova 12:23).
Petar i Pavao svakako nisu ograničili svoje molbe na one s posebnim pozivom za posredovanje kad su od braće i sestara tražili da posreduju za njih. „Tako, dok su Petra čuvali u tamnici, Crkva je neprestano molila Boga za njega” (Djela 12:5). Primijetite da se cijela crkva molila za njega, a ne samo oni s darom posredovanja. U Efežanima 6:16-18, Pavao potiče efeške vjernike, sve njih, na temelje kršćanskoga života, koji uključuju posredovanje „sa svakovrsnom prošnjom i molitvom… u svakoj prigodi”. Bjelodano je da je posrednička molitva dio kršćanskoga života svih vjernika.
Nadalje, Pavao je tražio da se za njega mole svi rimski vjernici u Rimljanima 15:30. Također je molio Kološane da posreduju za njega u Kološanima 4:2-3. Ni u jednoj biblijskoj molbi za posredovanje ne nalazimo nikakve naznake da je samo određena skupina ljudi mogla posredovati. Naprotiv, oni kojima treba posrednička molitva cijenit će što veću pomoć! Ideja da je posredovanje privilegija i poziv samo nekih kršćana nema biblijskoga temelja. Što je još gore, to je destruktivna ideja koja često vodi k ponosu i osjećaju superiornosti.
Bog poziva sve kršćane da budu posrednici. Božja je želja da svaki vjernik bude aktivan u posredničkoj molitvi. Kako je divna i uzvišena povlastica moći odvažno stupiti pred prijestolje Svesilnoga Boga sa svojim molitvama i potrebama!
