Smrt nije kraj! Život nakon smrti je činjenica u koju kršćani vjeruju. Uskrsnuće tijela je budućnost svakog vjernika.
„I živjeli su sretno do kraja života. Kraj.“
Ovo je uobičajeni način za završetak priče koja započinje s “Bilo jednom davno.” Takve priče nazivamo bajkama. Bajke su zamišljene priče za djecu, ispunjene čarolijom, izmišljenim ljudima i mjestima.
Volimo dobru bajku jer ona preslikava stvarnu priču iz Biblije. Bog nas je povezao s ljubavnim pričama koje se rješavaju; pričama koje završavaju ne samo pravdom, već i velikom radošću.
Ovakva su uvjerenja imala dvojica prijatelja koji su napisali neke od najpoznatijih bajki dvadesetog stoljeća: C.S. Lewis i J.R.R. Tolkien. Nakon velike bitke na kraju Lewisovih Kronika iz Narnije, likovi otkrivaju da je nova Narnija cijelo vrijeme bila njihova prava zemlja, a sada im ne preostaje ništa drugo nego da putuju sve dalje. Tolkien, u Gospodaru prstenova, traži od svog lika Sama Gamgeeja da, nakon uništenja prstena postavi pitanje hoće li sve tužno biti poništeno Tolkien je čak smislio izraz za iznenadni sretni zaokret u priči prema ovoj blaženoj odluci: eukatastrofa.
Dio iz Biblije možemo sažeti kao “Ubij zmaja i uzmi djevojku”. Ta radosna razlučivost posljednja su dva izraza Apostolskog vjerovanja: “uskrsnuće tijela” i “život vječni.”
Uskrsnuće tijela
Bog će uskrsnuti trupla kršćana.
To je glavna poanta 1. Korinćanima 15, najpoznatijeg biblijskog odlomka o uskrsnuću vjernika. “Kako neki od vas mogu reći,” pita Pavao Korinćane, “da nema uskrsnuća mrtvih?” (1. Korinćanima 15,12). Korinćani su vjerovali da je Bog uskrsnuo Krista (1. Korinćanima 15, 1–2; 4; 11), ali neki od njih nisu vjerovali da će Bog uskrsnuti mrtva tijela kršćana.
“Uskrsnuće” se prevodi s grčkog anastasis (1. Korinćanima 15, 12-13; 21; 42), riječ koja se ne odnosi dvosmisleno na “život nakon smrti”, kao da bi to moglo biti netjelesno postojanje. To se posebno odnosi na tjelesni život nakon što je osoba umrla.
Ideja da će Bog uskrsnuti ljudsko mrtvo tijelo razljutila je grčko-rimske pogane (Djela 17,32). Oni su vjerovali da materijalno tijelo nema budućnost izvan groba i da je samo nematerijalna duša besmrtna. Cijenili su dušu u usporedbi s tijelom. Slijedom toga, neki su tu filozofiju primijenili na etiku; točnije, da ono što sada radite u svom tijelu nije važno (1. Korinćanima 15, 32–34).
Dakle, Pavao ispravlja Korinćane koji su usvojili svjetovne pretpostavke o uskrsnuću iz njihove poganske kulture. Tvrdi da će Bog zasigurno uskrsnuti mrtve vjernike (1. Korinćanima 15, 12–34). Takvo je vjerovanje razumno s obzirom na dvije analogije iz prirode: sjeme koje umire i oživljava te različite vrste tijela, poput sunca i mjeseca, nebeska i zemaljska. (1. Korinćanima 15, 35–44)
Pavao tvrdi da analogija Adama i Krista dokazuje da je uskrsnuće mrtvih tijela vjernika sigurno. (1. Korinćanima 15, 45–49) Na kraju, on piše da Bog mora transformirati kvarljiva, smrtna tijela mrtvih i živih vjernika u neprolazna, besmrtna tijela kako bi odnio pobjedu nad smrću. (1. Korinćanima 15, 50–58)
Bog je stvorio materijalni svemir. Stvorio je ljude s fizičkim tijelima. Isus je postao tijelo i zauvijek će imati svoje fizičko, uskrslo tijelo. Bog će ovu, privremenu zemlju pretvoriti u novu i bolju. I Bog će pretvoriti vaše prirodno, zemaljsko tijelo u natprirodno, nebesko tijelo.
To je prekrasna vijest za nas vjernike u zemaljskim tijelima, jer naša tijela propadaju i stenju. (1. Korinćanima 15, 42–44; Rimljanima 8, 18–25) Vaše je zemaljsko tijelo propadljivo, ali vaše će nebesko tijelo biti “nepropadljivo”. (1. Korinćanima 15,42; 50; 52-54).
Kristovo uskrsnuće jamči da će smrt umrijeti. Dakle, radujemo se uživanju u natprirodnim tijelima poput Kristova uskrslog tijela: „Naša je domovina na nebu i odande čekamo Spasitelja, Gospodina Isusa Krista, koji će naše kvarljivo tijelo pretvoriti u slavno tijelo poput Njegovog, na temelju moći koja mu omogućuje čak i da sve podredi sebi.“ (Filipljanima 3, 20–21).
Život vječni
Svi će ljudi postojati zauvijek, ali samo će neki uživati u onome što Apostolsko vjerovanje naziva “život vječni.” To se posebno odnosi na život uskrsnuća u vremenu koje dolazi, koje vjernici u određenoj mjeri doživljavaju sada (Ivan 3,15; 17, 3). U potpunosti ćemo iskusiti „život vječni“ nakon što Isus reče svakome od nas: „Dobro si učinio, dobri i vjerni slugo. Uđi u radost svoga gospodara.“ (Matej 25,23).
U svojoj knjizi ”Bog je evanđelje”, John Piper postavlja prodorno pitanje:
„Kad biste mogli imati nebesa, bez bolesti, i sa svim prijateljima koje ste ikada imali na zemlji, svom hranom koja vam se ikada svidjela, svim slobodnim aktivnostima u kojima ste ikada uživali, svim prirodnim ljepotama koje ste ikada vidjeli, svim tjelesnim zadovoljstvima koja ste ikad okusili, bez ljudskog sukoba ili bilo kakve prirodne katastrofe, biste li mogli biti zadovoljni nebesima, kada ondje ne bi bilo Krista?“ (15)
Evanđelje je Radosna vijest ne samo zato što će nas Bog spasiti iz pakla i zato što možemo uživati u nebeskim užicima. To su u konačnici dobre vijesti jer ćemo moći uživati u samom Bogu kao što nikada nismo mogli u svojim okovima grijeha. “Život vječni” tako je veličanstven i zadovoljavajući jer ćemo daleko više moći uživati u Trojednom Bogu. Zauvijek!
Možemo iskusiti sada ono što je David napisao u Psalmu 16, 11:
„Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.“
Čeznemo za uskrsnućem tijela i vječnim životom jer ćemo tada doživljavati Psalam 16, 11 kao što nismo nikada prije.
Samo početak
U Posljednjoj bitci C.S. Lewisa (sedma i posljednja knjiga Kronika iz Narije) Aslan objašnjava: „Termin je gotov: blagdani su započeli. San je završen: jutro je.“ Lewis nastavlja:
„I dok je govorio, više im nije izgledao kao lav; ali stvari koje su se počele događati nakon toga bile su tako sjajne i lijepe da ih ne mogu napisati. A za nas je ovo kraj svih priča i najiskrenije možemo reći da su svi živjeli sretno do kraja života. Ali za njih je to bio samo početak stvarne priče. Cijeli njihov život na ovom svijetu i sve njihove pustolovine u Narniji bile su samo naslovnica i naslovna stranica: napokon su započeli prvo poglavlje velike priče koju nitko na zemlji nije pročitao: koja traje zauvijek: u kojoj je svako novo poglavlje bolje od prethodnog.“ (210–11)
„Kraj“ priče o Bibliji „početak je neprestane, sve veće sreće u srcima otkupljenih, jer Bog pokazuje sve više i više svoje beskrajne i neiscrpne veličine i slave u kojoj će Njegov narod uživati.“(Želja za Bogom: Potvrda vjere 14.3).
Za sada se ne trebamo bojati smrti. Zaista, trebali bismo moći reći s apostolom Pavlom: „Moja je želja umrijeti i biti s Kristom, jer to je daleko bolje.“ (Filipljanima 1,23). A ako je to čak i sada daleko bolje od ostajanja u prirodnom, zemaljskom, neproslavljenom tijelu, koliko će bolje biti uskrsnuće tijela i život vječni s Kristom na novim nebesima i na novoj zemlji.
Stoga se molimo: „Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen.“ (Judina 1, 24-25)
Autor: Andy Naselli; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala DesiringGod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
