Događaji koji su se dogodili u ranoj Crkvi danas i nas uče vrlo važnu lekciju. Bez obzira na to jesu li ti događaji dobri i svjetli, ili su tragični i tužni, svi oni nas uče nečemu što će nas još više pripremiti za dolazak Gospodina Isusa.
Jedan od takvih događaja koji nas uči vrlo važnu lekciju jest tragična smrt para – Ananije i Safire. Njihova smrt je zabilježena u Djelima apostolskim 5, 1-11 i nije nastala kao rezultat progona ili nevolje. Oni su umrli iz jednog drugog razloga: lagali su Bogu. Da bismo mogli ovo razumjeti najprije trebamo pogledati u ono što se događalo u ranoj crkvi tog vremena.
Djela 4, 32-35 nam govore o tome da su oni koji su vjerovali u Isusa Krista bili ”jednoga srca i jedne duše”. Dijelili su sve što su imali čak i do te mjere da su „oni koji su posjedovali zemlju ili kuće to prodavali i sav novac donosili apostolima. Dijelili su koliko je kome trebalo, po potrebi“. S ovime na umu, pogledajmo što je ono što možemo naučiti iz smrti Ananije i Safire.
U Djelima 5, 1-4 čitamo:
„Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. Petar mu reče: “Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu“!
Razumijemo kako su i Ananija i Safira prodali nešto što su posjedovali tako da mogu dati. Problem koji se ovdje pojavljuje nije u tome što oni nisu dali nego što su odlučili slagati. Ananija i Safira su se složili oko toga da prodaju ono što su posjedovali ali su lagali u vezi novca koji su dobili. U svojoj pohlepi i lukavosti, dali su nepun iznos, tako da oni dio od tog iznosa mogu zadržati. Naravno, posjedovali su to što su prodali; to je bilo njihovo. Nakon što su to prodali oni su još uvijek bili u kontroli toga što će učiniti s novcem. Nisu trebali lagati. Mogli su jednostavno reći kako će dati samo dio novca i to bi bilo u redu. Ali ne, odlučili su lagati.
Lagali su Bogu i umrli su. Njihova smrt je uzrokovala da se ljudi još i više boje Boga (vidi Djela 5,11).
Što je ono što mi možemo naučiti od njih? Evo nekoliko stvari:
1. Bog sve vidi, čak i ono što tajimo pred Njim
Ananija i Safira su pokušali lagati Petru i apostolima, ali nisu mogli lagati Bogu. On zna što je ono što mi skrivamo na našim skrovitim mjestima. Mi se nikada ne možemo sakriti od Boga. Zašto se onda uopće skrivati?
2. Pohlepa će nas uvijek nagnati da počinimo grijeh
Biblija kaže kako je ljubav prema novcu korijen svih zala (1. Timoteju 6,10). Pohlepa će uvijek kod čovjeka uzrokovati različite grijehe. U slučaju ovoga para, ono se ogledalo u laganju Duhu Svetome i stvaranju lažne slike darežljivosti. U drugim slučajevima to može biti bilo što, od krađe, manipulacije, laganja, prisile, pljačke i sličnog.
3. Kada lažemo mi lažemo Bogu, a ne čovjeku
Na kraju, ono što trebamo shvatiti jest to da kada mi kršćani lažemo, mi ne lažemo samo čovjeku; mi lažemo Bogu. Trebamo shvatiti da sve ono što činimo, mi činimo Gospodinu. Ako lažemo čovjeku, mi lažemo kao Njegovi veleposlanici. Ako krademo od čovjeka, mi krademo kao Njegova djeca. Sve ono što činimo utječe na naš odnos s Ocem.
Autor: JB Cachila; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christian Today
