Žena koja je prodala svoju tvrtku kako bi svoju dementnu majku mogla izvući iz staračkog doma i posvetiti joj sve svoje vrijeme kaže da je to značajno poboljšalo stanje i sposobnosti njezine majke.
Kakav divan pas; kakva je to vrsta, upitala je mama čovjeka koji je šetao psa, prije nego što mu je ispričala sve o brojnim kućnim ljubimcima koje smo imali tijekom života.
Pet minuta kasnije smo otišle i taj čovjek zasigurno nije bio svjestan činjenice da je upravo razgovarao s osobom koja boluje od demencije, kaže Jane Hardy, koja je prodala uspješno uhodan posao kako bi mogla vratiti 94-godišnju majku Beth iz doma u koji ju je prethodno bila smjestila i brinuti se o njoj.
“Tko god danas navrati u moj dom vjerojatno neće shvatiti da starica koja mi pomaže pokupiti i složiti rublje dok čavrljamo o tome što je pročitala u novinama, ili da ta žena koja diktira gdje da u vrtu posadim koju biljku, ima dijagnozu strašne bolesti”, naglašava Jane te dodaje kako su se stvari, zapravo, jako promijenile na bolje otkad je, danas 94-godišnju, mamu povukla iz staračkog doma.
U domu je, naime, već bila izgubila sposobnost čitanja i pisanja, stavili su je u pelene i nije znala šta učiniti s ručnicima, koje danas bez problema slaže u uredne kvadrate.
U domu su uvijek ljubazno razgovarale, ali mama se ponašala kao beba, a ne kao inteligentna žena kakva zaista jeste. Dakako, nitko nije imao vremena s njom razgovarati o dnevnim vijestima, iako treba reći da je tada nisu previše ni zanimale, priča Jane.
Nije mogla zamisliti kako će izgledati majčin kraj života
“Nisam mogla podnijeti pomisao da će tako izgledati kraj njenog života, pa sam počela s organizacijom ideje da je dovedem sebi. Od dana kad se preselila u moj dom, usredotočila sam se na ono što je još mogla učiniti, a da zadrži dostojanstvo i nekako ide naprijed”, kaže Jane.
To znači da stalno mora razgovarati s mamom o tome šta radi dok ju oblači, ili priprema obrok, inzistirati na tome da joj pomogne kad mora na spavanje, umjesto da joj samo stavi pelene, te dodati joj novine u ruke i potaknuti je da nešto pročita, htjela to ili ne.
“Mama opet može čitati i pisati, razgovarati telefonom sa starim prijateljima i upravljati onim što gledamo na TV-u. I liječnici su zbunjeni napretkom u odnosu na 2015., kad joj je demencija dijagnosticirana”, kaže Jane.
Na mini mentalnom pregledu stanja tada je dobila ocjenu 16, što je ukazivalo na umjerenu do tešku demenciju, i očekivalo se da će se ocjena smanjivati kako bolest bude napredovala. Unatoč tome, na ponovnom testiranju prošle godine, bakica je dobila ocjenu 20, što je ogroman napredak. Naime, povećanje kognitivnih sposobnosti nakon dijagnoze je jako rijetko.
Nikada je ne ispravi kada pogriješi
“Danas tretiram mamu kao pametnu, inteligentnu ženu kakva je bila. Zato je nikad ne ispravljam kad nešto pogriješi, jer bi to samo poljuljalo njeno povjerenje i bacilo je unazad. Dopuštam joj da sama bira što će jesti, što će obući i što ćemo gledati na TV-u i samo joj pomažem da se bori sa situacijama u kojima se ne snalazi”, ispričala je Jane.
“Dam joj nekoliko opcija da joj bude lakše odlučiti, ali uvijek njoj prepuštam kontrolu i vjerujem da je to pomoglo da joj se stanje poboljša”, dodaje.
Jane nikada nije imala djece, pa danas mami može posvetiti sve svoje vreme.
“To je značilo da moram prodati uspješnu tvrtku, kako bih mogla biti s njom svaki dan i po cijeli dan”, kaže Jane. Ističe da to nimalo nije lako. Naime, iako nastoji štjedeti, moguće je da će trebati financijsku pomoć države, jer ne zarađuje. Briga za mamu utjecala je i na njene odnose s muškarcima, kao i s prijateljima, jer je sve vrijeme posvetila mami.
“Naravno, mama nije izliječena i nikada neće biti, ali vraćeno joj je dostojanstvo”, kaže Jane.
“Ljudi često kažu da sam divna zato što se tako brinem o njoj. No ona je meni bila nevjerojatna mama, tako da je za mene privilegija to što joj to mogu uzvratiti” zaključuje Jane.
