Isus Krist nas je pozvao na širenje mira. S obzirom na to, smiju li kršćani sudjelovati u nasilnim sportovima? Ovo se pitanje postavlja je postoje sportovi, kao što su hokej ili boks, koji su nasilni do te mjere da ćete ili primati udarce ili ćete vi biti ti koji će zadavati iste.
Smije li kršćanin sudjelovati u takvim sportovima? Smije li kršćanin igrati hokej? Neka vam vaša savjest bude vodič, do određene mjere, jer u konačnici, bez obzira na ono što pročitamo u Božjoj Riječi, naša savjest odlučuje.
Bog kaže sljedeće: „Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina.“ (Izaija 55, 8) Točnije, nisu ni blizu. (Izaija 55, 9) Zbog toga moramo vjerovati onome što uči Biblija, umjesto da se pouzdajemo u vlastite misli. Ne možemo racionalno shvaćati i analizirati Božju Riječ.
Za mene osobno, teško je pomiriti igranje hokeja ili treniranja boksa s kršćanstvom. U mojoj prirodi nije da se borim i smatram da to nije ono na što nas je Krist pozvao. Što ako pobijedite? Postoji li bilo kakvo zadovoljstvo za hokejaša kršćanina, koji pobijedi u hokejaškoj utakmici?
Sportovi bez kontakta
Trenirao sam sport u srednjoj školi i sjećam se da su govorili da je to sport bez kontakta, no iz mog osobnog iskustva, to je sport s puno kontakta. Ne mogu se sjetiti koliko sam prekršaja pretrpio u ovom ”sportu bez kontakta”, no bez obzira na to, ne vidim problem u igranju košarke čak i sada kada sam kršćanin.
Postoje velike prilike za pokazivanje momčadskog duha u slučaju poraza, kao i milosrđa u slučaju pobjede. Na primjer, tijekom igranja košarke, kada stvari postanu nezgodne, možemo demonstrirati Jobovu strpljivost, no košarka je po mom mišljenju dobar, nenasilan sport.
Drugi nenasilni sportovi su nogomet, tenis, plivanje, trčanje, čak i jahanje. Ako možemo pronaći užitak u takvim sportovima, za koje je jasno da su nenasilni, to znači da možemo sudjelovati u njima čiste savjesti.
Sportovi s kontaktom
Gledanje američkog nogometa za mene, jest kao da gledam kako se dva vlaka sudaraju. Što je intenzivniji sudar, to više gomila navija. Ovo je vrlo blizu rimskim gladijatorskim igrama, koje su bile vrlo nasilne, no kojima su bez obzira na to prisustvovale tisuće.
Američki nogomet često podsjeća na željezničke nesreće; netko će biti ozbiljno ozlijeđen, no nema veze pogledajmo tu situaciju ponovno! To je previše za mene. Trebaju li kršćani zaista uživati u ovakvim sportovima, to jest u onima u kojima bi netko mogao biti ozbiljno ozlijeđen? Osobno, ja to ne mogu gledati. Hokej ulazi u istu kategoriju.
Što je veće ”sudaranje” i gužva, to rulja glasnije navija. Zbog toga može nastati prava ludnica na terenu, no za mene je to previše, previše nasilno i ne mogu opravdati gledanje hokeja, a kamoli igranje.
Pozvani na mir
Isusove učenike je duboko potreslo kada im je rekao da će otići. Boga su poznavali preko Isusa i sada ih ostavlja. Zato je Isus rekao sljedeće: „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16, 33) Apostol Pavao napisao je sljedeće: „Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!“ (Rimljanima 12, 18) Siguran sam da to znači suprotno od tučnjave sa protivničkom hokejaškom momčadi. Umjesto toga, trebamo činiti sljedeće: „Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje!“ (Rimljanima 14, 19)
Isto tako: „Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.“ (Rimljanima 15, 2) To znači da ne trebamo koristiti nikakav oblik nasilja i da ne smijemo uznemiravati ostale ljude i nazivati to ”športom”. Rečeno nam je da trebamo činiti sljedeće: „Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga.“ (1. Korinćanima 10, 24) Biti agresivan prema drugima znači suprotno od toga; ne činimo ništa za njihovu dobrobit.
Nasilni sportovi
Znamo sljedeće: „Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući.“ (1. Timoteju 4, 8) Važno je da zapamtimo sljedeće: „Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.“ (Rimljanima 5, 1)
To znači da bismo trebali živjeti u miru sa svima, koliko je do nas. Trebali bismo davati plodove pobožnosti, koje bi svijet trebao moći okusiti. „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.“ (Galaćanima 5, 22-23) Isus nas je podučio da trebamo biti u miru jedni s drugima, no to nije moguće ako smo u ringu i ako pokušavamo protivniku razbiti lice.
Boks bez rukavica posebno je brutalan i trebalo bi ga zabraniti zakonom, zbog toga što je previše nasilan. Ne znam ni zašto dopuštaju prikazivanje takvih stvari na televiziji, pogotovo jer to mogu vidjeti djeca i mladi. To je pretjerano i to je nešto u čemu iskreni kršćanin nikada ne bi trebao sudjelovati. To je protu-etično kršćanskom pozivu potpuno je suprotno od onoga što Krist uči.
Zaključak
Kada već govorimo o nasilju, ne možemo ni zamisliti kakvo nasilje očekuje one koji su odbacili Isusa Krista. Ako sami još uvijek niste povjerovali u Njega, to znači da se i sami nalazite u stvarnoj opasnosti, jer ste udaljeni samo jedan dah, samo jedan nesretan događaj od toga da provedete cijelu vječnost, bez mogućnosti pokajanja.
Danas je dan kada trebate povjerovati (2. Korinćanima 6, 2), budući da sutrašnji dan nikome nije zajamčen. Zato vas molim, dok sada ovo čitate, pokajte se i povjerujte u Isusa Krista. Ako to ne učinite, suočit ćete se s Božjim sudom, do kojeg će doći nakon smrti (Hebrejima 9, 27) ili nakon Kristovog povratka (Otkrivenje 20, 12-15), što bi se moglo dogoditi svakog trenutka.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttknow.com
