Martin Pistorius iz Južne Afrike bio je tipičan dječak koji se volio igrati, a onda je pao u komu iz koje se nije budio 12 godina. Iz dubokog sna probudio se 2001. godine, a danas, iako bez moći govora, drži motivacijske govore kako je živjeti u svijetu u kojem ne možeš reći “volim te”.
Njegovo djetinjstvo naglo je prekinula misteriozna bolest – kada je jedan dan došao kući iz škole s grloboljom, ali njegova majka nije obraćala pozornost na to, misleći da će ići s malo meda i čaja.
Međutim, njegovo stanje brzo se pogoršalo i više nije bio u stanju hodati ili stajati, ali nije govorio. Liječnici su pretpostavili da je bio bolestan od kriptokokalnog meningitisa, ali prije nego što su mogli uzeti ništa, dječak je pao u komu.
U ranom razdoblju kome Martin nije znao ništa, bio je u dubokoj komi. Njegova obitelj je organizirao posebnu brigu o njemu – od kupanja, prehrane uz pomoć cijevi, okretanje. Ali se u 16. godina Martin iznenada probudio – i postao je svjestan svih događa oko njega. Međutim, još nije mogao pomaknuti, komunicirati s obitelji ili ih na bilo koji način pokazati da je “tamo”.
Nakon 12 godina kome, on se probudio, iako nepokretan i bez moći govora, danas drži predavanja i motivacijske govore tijekom kojih priča o tome kako je to kada se osjeća čovjek koji ne može govoriti i da se kreće.
Sam Martin otkrio je svoju neobičnu priču.
“Mrzio sam centar za njegu, bili je to strašno za mene. Nema što mi nisu radili, vukli su me za kosu, udarali me metalno žlicom po zubima kako bi jeo. Često su mi davali vrelo čaj, šamarali su me, ponašali su se kao da nisu ljudi”, rekao je Martin.
Osim toga, požalio se čak i na seksualno zlostavljanje u kojem bi ga jedna zaposlenica doma znala opkoračila i na njegovom tijelu simulirala seks, dirala ga je po genitalijama …
“Oni bi mi postavili pred TV koji bi cijelo popodne radilo. Svaki dan je program bio isti, dinosaur Barney. Bože, koliko sam mrzio tu emisiju”, prisjeća se.
Od svega što je doživio u svom tijelu zatočenom u komi, kao najbolniji trenutak navodi ono što je izgovorila njegova majka. Naime, ona je u jednom trenutku stajala kraj njega, brišući ga s krpom i promatrajući njegovo beživotno tijelo naglas izgovorila “Nadam se da ćeš umrijeti”. Martin je to čuo i urezalo mu se u pamćenje. Iako ga je to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razumije.
“Najgore mi je bilo što je nisam mogao zagrliti, reći joj kako lijepo brine o meni, kako sam joj zahvalan”, u suzama je objasnio Martin.
