Izraz ”sinovi Božji” koristi se u Postanku 6, 2 i 6, 4 gdje piše: „opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli“.
Navod kaže da su imali spolne odnose s njima i kao rezultat toga one su im rađale djecu. Stoga, tko su ”sinovi Božji”?
Razlike u tumačenju
Postoje tri primarna tumačenja ovih stihova. Svako tumačenje podržava jedinstvena skupina vrsnih učenjaka. Njihove duge rasprave su utemeljene na mnoštvu tehničkih i logičkih razmatranja, uključujući i originalne hebrejske riječi te gramatiku koja se koristila kako bi se stihovi preveli i prilagodili drugim drevnim spisima kao i reference na druge biblijsku i izvan-biblijsku literaturu. Njihove rasprave mogu ovdje samo ukratko sažeti.
Prije svega, postoji jedno tumačenje da su ”sinovi Božji” bili anđeoska bića koja su se pobunila protiv Boga i izašla iz Njegove milosti. Oni su nekako preuzeli ljudsko obličje i bili su u mogućnosti razmnožavati se.
Njihovi potomci bili su Nefili, izraz koji se često prevodi kao ”divovi”. Dva značajna problema s ovime jest da nigdje drugdje u Bibliji ne piše da se anđeli mogu vjenčavati. Ustvari, Isus uči da se anđeli ne vjenčavaju. (Marko 12, 25) Drugi veliki problem s ovim tumačenjem jest da ovi stihovi odmah prethode poplavi. Značenje je jasno da je poplava rezultat grijeha čovječanstva, a ne anđela. (Postanak 6, 5-7)
Božji potomci i snažni pojedinci
Drugo tumačenje promatra izraz ”sinovi Božji” kao odnos na Božje potomke Setha (što je suprotno bezbožnim, ženskim potomcima Kaina) jer bi njihov grijeh nastao iz religijski pomiješanih brakova između božjeg i bezbožnog.
Jedan značajan problem s ovim tumačenjem jest da izgleda kako ne postoji niti jedan presedan za tumačenje Riječi na ovakav način. Drugo, ono ne objašnjava značenje Nefila. Stoga, kako bi ljudski brak mogao rezultirati ”divovskim” potomcima?
Treće tumačenje uzima u obzir kulture iz okruženja kako bi odredilo značenje ”sinova Božjih”. U ono vrijeme je bilo uobičajeno da se na moćne pojedince (uključujući kraljeve i plemiće) gleda kao na Božje potomke na neki način. Teorija je kako su neki od njih postali moćni i pokvareni te da su za sebe počeli misliti da su bogovi. Radili su što su htjeli onima koji su bili manje moćni i uzimali su žene kada i kako su htjeli.
Prema ovoj teoriji njihovi potomci su bili znani kao ”veliki/moćni” ljudi ili prinčevi (što i jest značenje Nefila kada se taj izraz kombinira riječju ”gibborim” koja se isto može pronaći u tekstu). Ovo tumačenje najbolje odgovara kontekstu poplave, kada je Bog sudio zla djela i misli. Ono isto tako bolje odgovara onome što ostatak Biblije uči i ponosu muškaraca i prirodi anđela.
Autor: Martin Visser; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
