Sinoptička evanđelja su, jednostavno rečeno, prve tri knjige Novog zavjeta: Matej, Marko i Luka. Evanđelja su zbir sinoptičkih evanđelja i Evanđelja po Ivanu.
Ona opisuju radosnu vijest o Isusovom životu i uskrsnuću, što su temelji Kristove poruke spasenja.
Apostol Matej, koji je bio jedan od Dvanaest Isusovih apostola, napisao je Evanđelje po Mateju. Marko je napisao evanđelje po Marku, a bio je blizak suradnik apostola Petra. Luka, liječnik, prijatelj apostola Pavla, napisao je Evanđelje po Luki.
Sinoptička evanđelja – zašto se tako zovu?
Riječ „sinoptički“ znači „koji ima sveobuhvatan pogled“. Sinoptička evanđelja se tako zovu jer su autori „gledali zajedničkim pogledom“.
Te knjige obrađuju mnoge iste događaje u Isusovom životu gotovo istim redoslijedom. Oko 90% sadržaja u Marku se nalazi i u Mateju, a oko pola Marka se javlja i u Luki.
Sinoptička evanđelja sadrže sve Isusove parabole ili usporedbe, a Evanđelje po Ivanu (koje nije sinoptičko, ali je evanđelje), ne sadrži Isusove parabole.
Iako je mnoštvo sličnosti u tim knjigama, one su i dosta različite. Markovo je najkraće evanđelje od tri spomenuta i to za dosta.
Sva tri sinoptička evanđelja napisana su za drugačiju skupinu ljudi
Nadalje, sve tri knjige napisane su za drugačiju publiku. Matej je pisao Židovima, Marko Rimljanima, a Luka poganima.
Matej je zauzeo jedinstven stav prema pisanju te je često citirao Stari Zavjet. On je ujedno jedini autor koji često koristi izraz „kraljevstvo nebesko“ koje se ne pojavljuje nigdje drugdje u Pismu.
Luku je privuklo Isusovo suosjećanje te je vjerno zapisivao Isusova djela dobrote prema poganima i samaritancima.
Bibličari često imaju poteškoća s određivanjem sličnosti i razlika unutar sinoptičkih evanđelja te se to naziva „sinoptičkim problemom.“
Sve u svemu, učenjaci se mogu složiti da je Bog inspirirao sva tri autora kako bi detaljno opisali život Isusa Krista i prenijeli značenje Njegova života trima različitim publikama.
Izvor: Thecompellingtruth.org; Prijevod: Ida U.
