Ožalošćeni otac upozorava roditelje nakon što je njegov 24-godišnji sin Louis umro od igranja video igara tijekom pandemije koronavirusa.
Otac Stanley Greening u velikoj je tuzi nakon što je prošli mjesec izgubio svog 24-godišnjeg sina. Njegov sin, Luis O’Neill, je preminuo od stanja poznatog kao duboka venska tromboza (DVT). No, uzrok smrti nije nastao zbog prethodne bolesti ili stanja – Louis je bio zdrav mladi muškarac.
Njegov otac, Stanley, je rekao da je DVT nastao zbog velikog broja sati provedenog igranjem video igara nakon što je njegov sin ostao bez drugih zanimacija zbog koronavirusa.
Stanley je 2020. godine napisao na Facebook-u: „3.6. dogodilo se nešto užasno, najgora moguća stvar za tako mladog muškarca i nezamisliva stvar za bilo kojeg roditelja. Moj sin, moj dragi dječak, Louis, je preminuo. Nije preminuo od virusa, ali je preminuo zbog njega. Njegov mladi život tek je započeo, još je pokušavao naći svoj put, a sada ga nema. Živim u paklu od kada se to dogodilo“.
Njegov sin je u pandemiji počeo pretjerano igrati igrice
Otac je rekao da je njegov sin počeo pretjerano igrati igrice nakon što je zbog pandemije ostao bez posla. Otac smatra da je pandemija jedini uzrok smrti njegovog sina.
Louis je navodno počeo bježati u svijet igrica: „Zaokupljen virtualnim svijetom postao je manje aktivan. Sati su prolazili dok je igrao, i sam sam to činio. No, nitko, baš nitko, nikada ne bi mogao predvidjeti krvni ugrušak. I samo tako, moj je sin nestao, a ja sam preminuo zajedno s njim“.
VIDI OVO: Upozorenje kršćanima koji gledaju pornografiju i igraju videoigre
Duboka venska tromboza, od koje je Luis preminuo, često je rezultat ozljede, komplikacija kod operacije ili problema s lijekovima. No, ponekad može biti uzrokovana i iznenadnom neaktivnošću budući da se tada krv slabije kreće tijelom te se više zadržava u nogama i drugim udovima. Točno to se dogodilo Louisu. Njegov je otac rekao da mu je virtualni svijet pružao utjehu od stvarnosti koja je postala vrlo teška. Prijatelji su mu bili online te je mogao s njima pričati – uživao je u igrama.
Otac je dodao: “Sati bi prolazili, nisam mogao reći koliko je bio za kompjuterom. Bilo je trenutaka kada bi se ustao u jutro i otišao u kuhinju na doručak, a on bi već bio budan te bih shvatio da nije ni otišao spavati. Sjedio je cijeli dan“.
Igrao je video igre 6-7 sati dnevno
Louis je, prema očevim procjenama, igrao igrice 6-7 sati u danu, rekao je da mu se promijenilo raspoloženje te da je ujedno nabacio malo težine.
Kasnije je postalo sve teže nagovoriti ga da čini bilo što drugo osim igranja. Stanley je dodao: „Nagovarao sam ga da ode malo van sa svojom sestrom. Rekao bi u redu. Otišao je nekoliko puta do trgovine, ali je i to prestalo. Nisam ga mogao nagovoriti da ide van. Tjerao sam ga, ali se on samo uzrujavao. Govorio mi je da ga ostavim na miru“.
Dva tjedna prije smrti, Louis se požalio ocu da mu nije dobro. Otac mu je pomogao da ode u krevet te se Louis samo ugasio. Tada je otac nazvao hitnu gdje su mu rekli da je vjerojatno riječ o otrovanju hranom iako se Louis požalio da ga boli noga.
Simptomi su prividno nestali. No, nakon dva tjedna ga je majka pronašla nagnutog preko stepenica. Pomogla mu je da ode u sobu, a on je upitao oca što mu se to događa.
Uskoro je stigla hitna pomoć, no bilo je prekasno – Louis je preminuo.
Sada njegov otac ne dopušta da njegova smrt bude uzaludna. Rekao je:
„Mogli smo ovo spriječiti da smo znali da je to toliki problem. Kasnije sam otkrio da se slično događalo mnogim drugima tijekom karantene. Nisam znao da DVT pogađa i mlade. Sve nas više radi od kuće tako da je moguće da se i vi slabo krećete. Ustanite se, hodajte i upozorite svoju djecu. Ako mogu spriječiti samo jedan gubitak djeteta u ime svog sina, onda će to biti jedno svijetlo koje će sjati za njega. Ustanite, za Louisa“.
