Tom Beagley-Spicer prisjeća se dana kada mu je majka Susan, tijekom ručka 2015. godine, priopćila svoju želju za okončanjem života.
Susan je dugo živjela s multipla sklerozom (MS), zbog koje je ostala u invalidskim kolicima i izgubila vid na jedno oko.
2014. dijagnosticiran joj je rak dojke, koji se vratio godinu kasnije. Tada je Tomu i njegovoj supruzi kazala da planira otići u Švicarsku, u kliniku Dignitas, kako bi pristupila potpomognutom umiranju.
Tom je 2016. pratio svoju majku u Švicarsku. Boravili su tamo pet dana, tijekom kojih je Susan prošla kroz brojne konzultacije s neovisnim liječnikom. Cijeli je proces koštao oko 12.500 funti. Tom je objasnio da je Dignitas vrlo pažljiv u osiguravanju neovisnog procesa, kako bi se spriječila mogućnost prisile.
Da bi dobili potrebne dokumente, uključujući medicinsku i zubnu dokumentaciju, morali su pribjeći sitnim lažima jer su mnogi postavljali previše pitanja. Tom je opisao taj dio kao “težak”, jer je osjećao da svijet osuđuje njihovu odluku, iako su znali da čine najbolje za Susan.
Na dan Susanine smrti, provela je nekoliko posljednjih mirnih trenutaka u vrtu prije nego što je uzela završnu dozu lijeka. Tom se prisjeća da mu je u šali rekla da lijek ima okus ribe, a zatim mu rekla da ga voli, prije nego što je mirno preminula.
Zbog trenutnih zakona o potpomognutom umiranju u Velikoj Britaniji, Susan nije mogla umrijeti kod kuće, već u stranoj zemlji, što je ostavilo osjećaj gubitka i tuge kod njene obitelji.
Tom se sada zalaže za promjenu britanskih zakona o potpomognutom umiranju, vjerujući da bi poput Švicarske trebali omogućiti terminalno bolesnim osobama pristup potpomognutom umiranju u sigurnom, humanom okruženju, omogućujući im dostojanstvenu smrt.
Ne znam što bih rekao
U Ime Isusovo neka odstupe sve snage zla od moga doma,moje djece,obitelji,naseg naroda i domovine…