Šimun Cirenac spominje se u tri od četiri evanđelja kao čovjek kojeg su rimski vojnici natjerali da nosi Isusov križ iz Jeruzalema.
Cirena se nalazila u istočnoj Libiji u sjevernoj Africi. To je bio grčki grad u pokrajini Cirenaiki, imao je židovsku zajednicu u koju je 100 000 judejskih Židova bilo prisiljeno naseliti se za vrijeme vladavine Ptolomeja Sotera (323. – 285. pr. Kr.) i bio je rano središte kršćanstva, piše hr.wikipedia.org.
Mnogi Židovi iz Cirene vratili su se u svoj rodni Izrael i bili su dio zajednice u Jeruzalemu, koja se sastojala od Židova iz mnogih drugih provincija: Aleksandrije (Egipat), Cilicije i Azije (Djela 6, 9). Luka bilježi da su ljudi iz Cirene koji su bili među onima koji su se obratili na Pedesetnicu (Djela 2, 10). Nakon mučenja i ubojstva Stjepana (Djela 7), vjernici iz Cirene među prvima su zbog progonstva došli u Antiohiju i propovijedali su tamošnjim poganima (Djela 11, 20). Ovi su vjernici bili ključni u formiranju crkve u Antiohiji, gdje su po prvi put “učenici nazvani kršćanima” (Djela 11, 26).
Šimun Cirenac
Šimun Cirenac spominje se u Mateju, Marku i Luki. Matej samo bilježi njegovo ime i mjesto porijekla (27, 32), ali Marko i Luka kažu da je “dolazio s polja” (Luka 23, 26). Evanđelist Marko, neuobičajeno, daje najviše podataka o Šimunu, dodajući da je on bio “otac Aleksandra i Rufa” (Marko 15, 21), ljudi očito dobro poznati Markovim čitateljima. Nagađa se da bi Ruf koji se ovdje spominje mogao biti isti čovjek kojeg Pavao pozdravlja u svojoj poslanici Rimljanima, kojeg naziva “izabranik u Gospodinu”.
“Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju!” (Rimljanima 16, 13)
Šimunova obitelj preselila je vjerojatno nakon Kristova uskrsnuća u Rim. Po nekim izvorima Šimunov sin Ruf bio je kasnije misionar u Francuskoj i prvi biskup Avignona. Neki, pak, izvori smatraju da je Šimun zbog svojeg libijskog podrijetla možda bio crne boje kože. Ne znamo sa sigurnošću. Uvijek postoji mogućnost da je bio Afrikanac koji se obratio na židovstvo ili da je bio mješovitog podrijetla.
PROČITAJTE: Muka Gospodina našega Isusa Krista
Razlikuju se mišljenja o Šimunovoj ulozi pri nošenju Isusova križa. Po nekima je on izabran da nosi križ jer su bile poznate njegove simpatije prema Isusu, a po drugima on je na to bio prisiljen. Bilo kako bilo, čovjek je pomogao Bogu jer je Bog tako htio, a pomaganje čovjeka čovjeku predstavlja zakon ljubavi. U svakom slučaju Šimun je postao simbol ljudi koji dobrovoljno ili prisilno preuzimaju na sebe tuđi teret.
