Silvana je davne 2012. godine prvi put ugledala usamljenu djevojčicu s Downovim sindromom koju je ubrzo odlučila posvojiti.
Silvana Veselinović je 2012. godine odlučila posjetiti Zvečansku, kako bi djeci bez roditeljske skrbi odnijela paketiće. Tog dana nije ni slutila koliko će joj se život promijeniti.
Dok su dječji osmijesi ispunili njezino srce, posebnu pozornost privukla joj je usamljena djevojčica koja je sjedila u kutu sobe, okrenuta zidu.
Silvana je odmah osjetila snažnu povezanost s djevojčicom imenom Una i odlučila da je želi povesti kući. Iako je Una imala Downov sindrom, što je vjerojatno bio razlog zašto su je roditelji napustili, to Silvani nije bilo važno.
“Vidjela sam djevojčicu koja sjedi u sobi, ali okrenuta zidu. Pitala sam ih šta je s tom djevojčicom, oni su mi rekli da je ona iz Negotina, ostavljena i da je nikada nitko nije posjetio, kao i to da ima Downov sindrom”, prisjeća se Silvana.
Poseban trenutak
Dodala je: “Kada mi je prišla, jako smo se zagrlile i odmah sam pomislila kako bih voljela da ovo dijete odvedem kući, da mu pomognem.”
Unatoč početnim preprekama i upozorenjima kako je Una “mnogo ometena”, Silvana nije odustala. Isprva je postala Unina udomoteljica, ali kasnije su ona i njezin suprug zakonski postali njezini roditelji, dajući joj i prezime.
Silvana je u tom razdoblju prolazila kroz emotivno težak period jer se njezin sin odlučio preseliti u Pariz kako bi postao vojnik Legije stranaca.
“Razmišljala sam u nekom trenutku da, ako ja pomognem nekom djetetu, da će Bog da čuva mog sina. I tako je i bilo. Taj slučajan Unin i moj susret pretvorio se u život ispunjen radošću i ljubavlju. Nijednog trenutka Una nije bila teret. Ja uživam sa njom”, rekla je Silvana.
Jedan od najposebnijih trenutaka bio je kada ju je Una prvi put nazvala mamom. “Mnogo puta sam plakala zbog njenih uspjeha i napretka. Prvi put sam zaplakala kada sam joj lakirala nokte i tada me je prvi put nazvala ’mama’. To je bilo godinu i po dana posle njenog dolaska u naš dom”, prisjeća se Silvana sa suzama u očima.
Ova dirljiva priča svjedoči o snazi ljubavi, požrtvovnosti i vjeri da se život može ispuniti srećom i nadom kroz nesebična djela.
