Postoji učestali trend danas među mnogim ženskim događajima, popularnim knjigama i blogovima. Bilo da su službe koje govore izravno od Isusa ili ženske konferencije koje nas usredotočuju na ispunjenje velike svrhe, kao da smo srezali Isusove riječi samo na one pune poticaja, podrške i priznanja. Zadovoljne smo ako čujemo njega (i jedne druge): „Predivna si! Imaš to, djevojko! Budi svoja! Možeš ti to!“
Da se razumijemo, Isus nas ohrabruje. Riječima osnažuje umornoga i pruža utjehu ranjenima. U svijetu u kojem tako često osjećamo da ne pripadamo, svakodnevno trebamo njegovo ohrabrenje. Ipak, usredotočujući se samo na dio njegove poruke, bojim se da smo reducirali Isusa na duhovnog voditelja za slavljenje. I zauzvrat, to je ono što smo postali jedni drugima. Nudimo riječi priznanja, ali ne i opomene; riječi oprosta, ali ne i pokajanja. S pravom slavimo njegovu milost, ali često zaboravljamo tugovati nad našim grijehom.
Na taj način propuštamo životne stvarnosti u našem odnosu s Isusom i jedni s drugima. Prijatelji su oni koji su me spremni prozvati u mom grijehu i reći teške stvari i takvima najviše vjerujem. To su oni kojima se iznova vraćam za savjet i mudrost – baš zato što prepoznaju da trenutno nisam sve što trebam biti.
Isus nam govori na razne načine – podučava, zapovijeda, opominje, poziva i potiče. Kada Isusa reduciramo kako nam odgovara, propuštamo vjernog prijatelja kakvog očajnički trebamo. Ako uglavnom čujete: „Ti si super!“ u vašoj molitvenoj ili ženskog službi, pozivam vas natrag u Božju Riječ, gdje čujemo Isusov glas na razne načine.
Isus uči: „Ja jesam“
U evanđeljima, Isus jasno kaže da je od iznimne važnosti poznavati jednu osobu: Njega. U svakom je pogledu na svaki način podučavao tko je On: Ja sam Kruh života. Ja sam Svjetlost svijeta. Ja sam Vrata. Ja sam Dobri Pastir. Ja sam Uskrsnuće i Život. Ja sam Put, Istina i Život. Ja sam Istinski Trs. Ja sam koji jesam.
Za neke ovaj popis može izazvati slike samouvjerenog tipa koji uspijeva svesti svaki razgovor na sebe. Ali Isus nas uči o sebi jer zna da naše razumijevanje o Njemu jest ono što najviše trebamo.
Ako je vaša molitvena, biblijska grupa za proučavanje ili konferencija više usmjerena na činjenicu tko ste vi, umjesto na Isusa, vrijeme je da odložite tu knjigu ili pronađete drugu grupu. Očajnički trebamo više znati o Isusu, jer u njemu nalazimo sve što nam treba.
Isus zapovijeda: „Poslušajte moju riječ“
Isus želi da slušamo Boga u svemu što radimo i govorimo. Dok su farizeji pokušavali umanjiti standard poslušnosti kako bi ga mogli ispuniti, Isus nas poziva na istinsku poslušnost – ne samo riječju i djelom, već i našim željama i sklonostima. On želi cijeli naš život, zato nas poziva da držimo Njegove zapovijedi: „To sam vam govorio da radost moja ostane u vama i da radost vaša bude potpuna“ (Ivan 15,11).
Isus želi da slušamo, ali ne i iz obaveze ili truda (iako se ponekad poslušnost može činiti kao oboje). Isus želi da budemo poslušni jer zna da Božja Riječ otkriva ono najbolje od Boga. Hodanje u Njegovim zapovijedima možda neće uvijek biti radosno, ali vodi do života ispunjenog radošću.
Isus opominje: „Bježite od grijeha“
Isus ne gleda na naš grijeh i ne kaže: „Ništa strašno, samo činite što god vas čini sretnim.“ Umjesto toga kaže: „A ako te tvoje desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje ti je da propadne jedan od udova tvojih nego da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao“ (Matej 5,29).
Isus je kristalno jasno rekao kako se osjeća u vezi našeg grijeha: Mrzi ga. Zna da nagriza naše duše. Zna da nas nikada ne ispunjava i uvijek uništava. Zato što nas voli, želi da bježimo od grijeha i pozivamo druge da rade isto (Matej 18,15-17). Kada učitelji ili knjige promiču grešno ponašanje kao sredstvo samo-ispunjenja, Isus žestoko opominje i upozorava protiv toga (Luka 17,1-3).
Isus poziva: „Uzmi svoj križ“
Sluga nije veći od svoga gospodara. Isus je hodio putem križa, i očekuje da ćemo činiti isto: „Hoće li tko za mnom poći, neka se odrekne samoga sebe, i neka uzme svoj križ, i neka me slijedi“ (Matej 16,24). Ako nema križa u našem kršćanstvu, nema odricanja u našem vlastitom životu, moramo se zapitati slijedimo li pravog Isusa. Kao što Elisabeth Elliot piše: „Biti sljedbenik Raspetoga znači, prije ili kasnije, osobni susret s križem. A križ uvijek znači gubitak.“
Kada naše službe ili učitelji govore više o pronalasku naših života umjesto gubitku, propuštamo čudo kršćanskoga života. Ako se bojimo pozivati druge na uski put – živu žrtvu – to bi moglo biti jer još uvijek naše nade ovise o ovom sadašnjem svijetu. Ali kad usmjerimo našu nadu ka nebu, oslobođeni smo izlijevati naše živote na zemlji. A na naše iznenađenje, pronalazimo naše živote kad ih se odreknemo.
Isus potiče: „Idite u cijeli svijet“
Isus ima divnu svrhu i poslanje za vaš život. To uključuje vas, ali se ne radi o vama. Radi se o njemu – njegovom kraljevstvu, njegovoj volji i slavi.
I sestre, ne postoji bolja svrha u cijelom svijetu. Isus želi da pronosite poruku evanđelja gdje god vas je postavio. Želi da raspršite sjeme i uživate u udjelu žetve (Matej 28,19-20). Međutim, da bismo to činili, trebamo sve njegove riječi – uključujući njegova najteža učenja – kako bi ojačalo naše svjedočanstvo. Razvodnjavajući Isusovu istinu da bismo ga učinili ukusnijim, zapravo se događa upravo suprotno – gubi sve bogatstvo okusa i postaje loša imitacija.
Isus spašava: „Čujte dobre vijesti“
Upravo zato što nismo dobri i ne možemo to činiti, tako očajnički trebamo Spasitelja. Isus nam ne obećava samo nebo; obećava nam promjenu već danas. Uzima ono što je mrtvo i oživljava. Daje nam novo srce. Poziva nas. Otkupljuje nas. Usvaja nas. Daje nam silu uskrsnuća. Više nismo robovi sebi; oslobođeni smo živjeti za njega. Vijesti koje imamo za dijeljenje mnogo su bolje od: „Dobro si, dobro sam.“
Sestre, ohrabrujem vas: Pouzdajte se u Isusa, a ne svoje osjećaje. Počivajte u njegovoj Riječi, a ne u tuđoj. Nemojte se pomiriti s ništa manje. On je više od našeg osobnog voditelja za slavljenje. On je naš početak i kraj.
Autorica: Melissa Kruger; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thegospelcoalition.org
