Postoji li ijedno područje u našem životu u kojem Gospodinu dajemo ostatke?
“Previše licemjera!” plakao je, dok sam govorio na misiji izbavljenja. “Bog želi stvarnost!”, Nastavio je. “Ne trebaju mu foliranti!” Ne znam koji su bili motivi ovog čovjeka da sa mnom podijeli ovakvo svoje mišljenje, no bio je potpuno u pravu! Bog želi stvarnost u našoj ljubavi za Njega, dok Ga slavimo, dok Mu služimo. Božja želja za Njegov narod bilo koje generacije jeste da Mu odaje čast, svojim životima u svemu što radi i govori! Ovo je kratak sažetak Malahijine poruke.
Malahija je bio posljednji prorok koji je govorio sve do Ivana Krstitelja, a Ivan se pojavio u evanđeljima 400 godina kasnije. Ne znamo mnogo o Malahiji, čije ime u stvari znači “Moj glasnik”, ali posljednja knjiga Starog zavjeta nosi upravo njegovo ime. Njegovi suvremenici su bili Hagaj i Zaharija, moguće čak i Nehemija. Sva tri proroka opisali su nisko duhovno stanje Božjeg naroda. Nije nam kazano odakle je Malahija bio, niti kad ga je Bog pozvao u službu, no njegova je poruka bila jasna i tako potrebna Božjem narodu. Ni mi se danas nimalo ne razlikujemo! Zapravo, i danas imamo mnogo stanja iz Malahijinog vremena. Iz njegove poruke možemo naučiti sedam važnih lekcija, koje će nam pomoći da budemo živi za Boga, u ovom našem vremenu.
1. Sjeti se Božje ljubavi
Malahijina poruka počinje upravo tamo gdje počinje svaki odlazak od Boga – u srcu. Judejski narod je izgubio poštovanje za Božju ljubav, koju je Bog gajio prema njima. Mojsije im je rekao: “Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.” (Ponovljeni zakon 7, 6-8). Jeremija im je poručivao: “Ljubim te ljubavlju vječnom” (Jeremija 31,3). Bog je pokazao svoju ljubav koju ima za njih, dajući im prednost pred Ezavovim potomcima i pomažući im da se vrate i izgrade opustošenu zemlju i dozvolivši im da vide Njegovu veličinu pokazanu nad drugima i izvan granica Izraela (Malahija 1,2-5). I pored svega, oni su još uvijek pitali: Bože, “u čemu nas ljubiš”?
Ni mi danas nismo drugačiji. I naša srca lako mogu postati neosjetljiva za Njegovu ljubav prema nama, i zaboravljamo da “U ovom je ljubav ne da mi pokazasmo ljubav k Bogu, nego da On pokaza ljubav k nama, i posla Sina svojega da očisti grijehe naše.” (1. Ivanova 4,10). Počnemo li gubiti iz vida Njegovu veliku ljubav koju on ima za nas, druge će nas stvari polako početi privlačiti. Upravo to se dogodilo crkvi u Efezu – ostavili su svoju prvu ljubav (Otkrivenje 2, 4). Dozvolili su da se toliko drugih stvari uvuče u njihove živote i stane između njih i Boga, i tako izgube svoju privrženost prema Kristu. To se upravo dogodilo Izraelcima u Malahijinim danima. Tražeći materijalne blagoslove kao dokaz Božje ljubavi, postali su slijepi za sve što je on učinio. Kao kršćani, moramo neprekidno dopuštati Božjoj riječi i Njegovoj ljubavi, koju on ima za nas, da neprestano osvježava i natapa naša srca.
2. Poštuj Boga
Zbog toga što su izgubili iz vida Božju ljubav, počeli su zaboravljati i Božju veličinu, i prezirati Njegovo ime. Stihovi iz Malahije 1,6 – 2,9 upućeni su svećenicima koji je trebalo da podučavaju narod da treba dati čast, tj. uzdizati Božji znak i Njegov ugled. Umjesto toga, oni su te stvari smatrali malo vrijednima – običnima. Treba nam biti jasno da Božje ime sadrži u sebi sve ono što On jest – Njegove osobine, božanstvo i veličanstvo. Malahija je upotrijebio frazu “Moje ime” najmanje osam puta kako bi uvjerio svećenike da su oni zanemarivali te stvari. Kad su pitali: “U čem preziremo ime Tvoje?” Malahija im je odgovorio na dva načina.
1) Prvo, ovi svećenici su Gospodinu davali ono što mi nazivamo “ostacima” (Malahija 1,6-14). Žrtvovali su bolesne i hrome životinje koje ne bi na poklon dali ni svom starješini. Međutim, oni su se usudili ih donose pred Gospodina? No prije nego što budemo prestrogi prema njima, hajde da preispitamo naše vlastite živote. Postoje li područja u našim životima gdje i mi Gospodinu dajemo ostatke – ono što nam ne treba? Ponašamo li se i mi tako kao da Njegovo ime ima malu vrijednost? Lako je dati Mu nedjelju i možda jednu večer tijekom tjedna, no On želi od nas da budemo žive žrtve, sveti i Njemu prihvatljivi, svaki dan našega života i svim stvarima koje posjedujemo (Rimljanima 12,1). Vrlo je lako zaboraviti da bi svako područje našeg života trebalo biti čast njegovom imenu.
2) Drugo, ovi svećenici su najbolje zadržavali za sebe. Izgubili su iz vida privilegiju što su Božji predstavnici, i negirali su Njegov Zakon (Malahija 2,1-9). Malahija 2,5-7 pruža šest osnovnih uvjeta ako želimo predstavljati Boga.
Prvo, treba imati strahopoštovanje prema Bogu. Ako se ovo izgubi, naše će se svjetlo svjedočanstva zamagliti i On će imati male koristi od nas u ovom mračnom svijetu. Drugo, treba poznati i objavljivati istinu. Potaknuti smo da vrijedno sebe predstavimo Bogu, kao radnici koji se nemaju čega stidjeti i koji pravilno dijele Riječ istine. A rečeno nam je da propovijedamo samo istinu (2. Timoteju 2,15, 2. Timoteju 4, 2). Treće, treba se okrenuti i stajati podalje od grijeha: “Bježi od želja mladosti” (2. Timoteju 2,22). Četvrto, treba hodati s Bogom svakodnevno u Njegovoj Riječi i u molitvi. Peto, treba druge usmjeravati ka Kristu, a ne ka sebi samima. Šesto, nikada ne smijemo zaboraviti da smo mi Božji glasnici. Svećenici Malahijinog vremena nisu izvršavali ovih šest osnovnih stvari i tako su sramotili ime svoga Boga. Neka nam Gospodin pomogne da rastemo u našem poštovanju onoga što On jeste iu što nas je doveo.
3. Preispitajmo našu vjernost
Malahija je onda izazvao cijeli narod da preispita svoju vjernost Bogu u dva područja.
1) Prvo je ukazao na to da oni jedan drugoga tretiraju “izdajnički” (Malahija 2,10), to jest, nelojalno, nevjerno i podlo. Podsjetio ih je kako su neiskreni u svojim međusobnim odnosima, u koje su dovedeni i koliko su i Njemu samom bili neiskreni. Mi se također moramo podsjetiti naših međusobnih odnosa, kao kršćani. Pavao nas izaziva: “Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim; jer smo udi jedan drugom.” Dalje on nastavlja: “A budite jedan drugom blagi, milostivi, praštajući jedan drugom, kao što je i Bog u Kristu oprostio vama. (Efežanima 4,25 i 32). I mi možemo biti podjednako krivi ako se izdajnički i licemjerno odnosimo jedni prema drugima, poput ljudi Malahijinog vremena.
2) Drugo, prorok se suprotstavio muškarcima iz naroda po pitanju razvoda od svojih žena i ženidbe s poganke (Malahija 2,11-16). Ovo je, također, nazvao izdajništvo. Zapravo riječ “izdajnički” pojavljuje se čak pet puta u drugom poglavlju. Ovi muškarci su kršili svoje zavjete Bogu i svojim ženama, odnoseći se prema njima kao prema bezvrijednim stvarima. Ovo se na mnogo načina događa i danas, pošto bračni odnosi u očima mnogih imaju vrlo malu vrijednost. Malahija ih je podsjetio na četiri stvari na koje se svaki muž mora podsjetiti: prvo, da ostane sa ženom iz svoje mladosti; drugo, ona treba biti njegova družica; treće, ona je njegova žena prema zavjetnom odnosu sklopljenom pred Bogom; i četvrto, Bog mrzi razvod (Malahija 2,14-16). S obzirom da se ni jedan od tih standarda nije promijenio i sami bi se trebali zabrinuti. Drugim riječima, treba da preispitamo naše odnose i pobrinuti da našim partnerima budemo vjerni u mislima, riječima i djelima.
4. Odgovori na Božju pravdu
Kako odgovoriti na Božje vodstvo tj. suverenost? Ispitujemo li način na koji on djeluje u našim životima? Malahija je nastavio izaziva narod upravo po ovom pitanju (Malahija 2,17-3,6). Mnogi od nas su pitali: “Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima i zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?” Lako možemo postati poput naroda u Malahijinu vrijeme. Ljudi su pravdali sami sebe, a korili Boga zbog svojih teških okolnosti. No moramo se sjetiti da Bog kaže: “Jer misli moje nisu vaše misli, niti su vaši putevi moji putevi … Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli.” (Izaija 55,8-9).
Narod je pitao: “Gdje je Bog pravde?” Malahija je odgovorio najajvljujući dva glasnika – Ivana Krstitelja i Gospodina Isusa. Ivan Krstitelj (Malahija 3,1, Matej 11,10, Marko 1,2, Luka 7,27) je imao jedinstvenu privilegiju propovijedanja na kraju Starog i početku Novog zavjeta. Kako je Ivan Krstitelj odgovorio na njihovo pitanje o Božjoj pravednosti? Pokazao je Izraelu na Isusa kao Božje janje (Ivan 1,29-31). Kada je Isus došao na ovaj svijet, došao je kao zamjena za grješnike. On je na križu u potpunosti zadovoljio Božju pravdu. (Rimljanima 3,21-26).
Drugi glasnik u stihu 3,1 je sam Gospodin. Malahija 3,2-6 govori o drugom dolasku Gospodina, kada se vrati kao Kralj kraljeva. Doći će nenajavljen (Matej 24,36) kako bi očistio nepripremljen i nečist narod. Toga će dana Gospodin Isus doći s bespoštednim sudom prema svemu što je nepravedno (Malahija 3, 5). Daje li odgovor ovo na njihovo pitanje o pravednom Bogu? Malahija ih podsjeća da Bog ima program koji mi ne možemo vidjeti, ni razumjeti. On vidi cijelu sliku, dok mi možemo vidjeti samo jedan njezin djelić. Kada pitanja navru, treba se sjetiti da je Bog BOG. Niti se On mijenja, niti se mijenjaju Njegovi planovi, Njegova ljubav, Njegova milost, ili Njegova svetost.
5. Odbij krasti od Boga
Peta lekcija koju je Malahija podučavao jest da ne krademo od Boga. Postoji mnogo načina na koje se može krasti od Boga, od onoga što po pravdi pripada Njemu. Dok naše vrijeme, talenti i desetine u potpunosti pripadaju Bogu, Malahija nas izaziva sljedećim (3,7-12), izazovom, davanjem desetka. Desetina je bio deset posto od roda žita, voća, životinja ili novca (Levitski zakonik 27,30-34, Nehemija 13,5). Unutar hrama su postojale posebne prostorije u kojima su se ti desetci skladištili.
Davanje desetine se smatralo, kao jedan od načina slavljenja Boga, čak i prije nego što je Zakon bio dat (Postanak 14,20, Postanak 28,22, Hebrejima 7). Ako bi bilo tko zadržao svoj desetak on je tada krao od Boga, tj. uskraćivao to slavljenje. U Novom zavjetu nema izravne zapovijedi za davanje desetka, no u 1. Korinćanima 16,1-2 se sugerira da kršćani daju koliko god su u mogućnosti. U 2. Korinćanima 7,9, davanje se povezuje s milošću. Druga stvar koju Malahija ističe jest da kadgod krademo od Boga, onda također potkrada i sami sebe, uskraćujemo sebi blagoslove koje Bog želi podijeliti s nama. Ovi blagoslovi ne moraju biti uvijek materijalni (2. Korinćanima 9,6-15), no sjetimo se Bog nije čovjeku nikakav dužnik i da Bogu nikad ne možemo dati više no što On je u stanju dati nama!
6. Odbij iskušenje za jadikovanje
Nema ništa bolje od jadikovanja i kukanja. Nikakva nadarenost nije potrebna da bi se kritizirali drugi ili okolnosti života. Samo jedna riječ depresivne kritike će imati snažan utjecaj na vjeru svih oko nas. To je još jedna lekcija koju je trebalo da nauče ljudi onog vremena. A to je da su njihova gunđanja bila okrenuta protiv Boga. Osjećali su, kao da je beskorisno služiti Bogu: “Koja je moja korist od toga?” bio je njihov odnos (Malahija 3,13-15) prema službi. I sami se često osjećamo na isti način pitajući se: “Zašto ići u crkvu kad tamo stalno slušamo iste poruke?” Lako je kritizirati naše duhovne vođe, no ono što trebamo napraviti jest da molimo za one koje je Gospodin podigao da bi nas vodili bliže Bogu (Hebrejima 13,7-17).
Narod se, također, žalio na to, da su zli napredovali, dok su oni patili. S vremena na vrijeme se možemo umoriti služeći Mu, te i sami možemo početi da se osjećamo na isti način. Tada moramo pogledati na predmet naše vjere, na Gospodina Isusa. On je najuzvišeniji primjer kakav treba biti jedan Božji sluga. Naše oči trebaju su fokusirane na Njega, ne samo kako bi imali snage da Mu služimo s radošću, već kako bi i sami sve više postajali poput Njega!
Malahija nam nudi tri savjeta koji će nam pomoći da ne jadikujemo. Prvo, posjedovanje straha Božjeg. On će nas poticati da Bogu uvijek damo prioritet u našim životima – da razmišljamo o Njemu, Njegovim osjećajima, i Njegovim zapovijedima. To je ono što znači bojati se Gospodina. Popularni izraz našeg vremena je: “Što bi Isus učinio?” Kada bi ovo pitanje postalo više od puke fraze, ono bi nam uistinu pomoglo da se više bojimo Gospodina. Druga stvar koja se spominje jest da trebamo često razgovarati jedan s drugim. Važno je da imamo kršćanske prijatelje s kojima možemo podijeliti Krista. Kada bi jedan s drugim više razgovarali o Kristu, imali bismo manje vremena za jadikovanje i kritiziranje. Treća stvar je meditiranje nad Njegovim imenom. Jer svako Gospodnje ime opisuje Njegov određeni znak, Njegovu ljepotu i njegovu veličinu. Gospodin Isus je istinit, plemenit, pravedan, svijet. Jedino u Njemu možemo naći istinske vrline i nešto što je vrijedno slavljenja (Filipljanima 4,8). Razmišljajmo o Njemu!
7. Raduj se Danu koji dolazi
Sedma i posljednja Malahijina lekcija nas uči da se radujemo dolazećem Gospodnjem Danu. Ovo nije neki vjerski zanos, već Njegov stvarni drugi dolazak, kada dođe vladati, kada će Gospodin doći po svoje.
Poput Sunca Pravednosti, Gospodin Isus je Izraelova nada. Tijekom tog vremena Gospodin Isus će vladati kao Kralj kraljeva, a Crkva će također vladati s Njim. Svaki kršćanin bi s uzbudljivim iščekivanjem trebao gledati ka tom nadolazećem danu – Njegovom Danu!
A što je s nama?
Malahijina poruka je bila usmjerena ravno u srce problema i izazivala je ljude da ozbiljno preispitaju svoje živote u sedam važnih područja. I mi danas učinili bismo dobru stvar kada bi smo dopustili Božjem Duhu da ispita naša srca na isti način, kako bismo vidjeli jesmo li stvarni (ispravni) u svemu što radimo za Njega.
Autor: Tim Hadley
