Sara se u Bibliji spominje kao Abrahamova žena koja je morala čekati da navrši devedeset godina da rodi obećanog sina Izaka.
Budući da je Saraja (tako se u početku zvala) bila neplodna, nije bila u mogućnosti sudjelovati u obećanju iz Postanka 3, 15 da će Bog osigurati sjeme koje će zgnječiti glavu zmiji. Abram se u toj kulturi možda mogao razvesti od nje zbog neplodnosti, ali ostaje joj vjeran do smrti.
U Božjem obećanju Abramu u Postanku 12 i 15 Saraja se ne spominje:
Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati. (Postanak 12, 1-3)
Abram je rekao:
“Kako mi nisi dao potomstva – nastavi Abram – jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.” Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.” Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.” (Postanak 15, 3-6)
Saraja smišlja plan kako da Abram dobije dijete
I reče Saraja Abramu: “Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu. Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. (Postanak 16, 2-3)
Budući da su godine prolazile, a još nije pružila Abramu nasljednika, Saraja dovodi sluškinju Hagaru Abramu da mu rodi sina. Kako u Božjem obećanju ništa nije spomenuto o nasljedniku koji dolazi preko Saraje, Abram je možda smatrao da je dijete s Hagarom razuman “plan B”.
Saraja djeluje iz vjere, ali čini pogrešno
U Galaćanima 4, Pavao ističe da su Abraham i Sara pokušali pomoći Bogu u ispunjenju Njegovog obećanja, ali Bogu ne treba naša pomoć. Ono što Bog obeća, to i ispuni.
U Postanku 17, Bog mijenja Sarajino ime u Sara, što na hebrejskom znači “princeza”. Mijenja njezino ime jer će blagosloviti Saru, čineći je dijelom Saveza milosti (vidi Galaćanima 3, 13-18).
U Postanku 17, 15 Sarajino ime je promijenjeno u Sara, baš kao što Abramovo ime postaje Abraham. Promjene imena označavaju novu stvarnost. Stoga je neplodna Sara uvedena u Božje zavjetno obećanje kao majka mnogih naroda i kraljeva (Postanak 17, 16). Ona je zakonita supruga koja će roditi sina putem kojeg će se ostvariti Božje obećanje Abrahamu. To Božje obećanje bilo je za Evu, a potom za Abrahama.
Božje obećanje je odgođeno
Iako je Bog obećao Abrahamu sina, ispunjenje ovog obećanja kasni još jednu godinu:
Onda on reče: “Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina.” Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. (Postanak 18, 10)
Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu. A još mi je i gospodar star! Onda Jahve upita Abrahama: “A zašto se Sara smijala i govorila: ‘Kako ću rod roditi ja starica?’ Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina.” (Postanak 18, 12-14)
Božje obećanje se ispunjava
Gospodin je posjetio Saru kako je rekao. I Sara je začela i rodila sina Abrahama u dubokoj starosti. Abraham ga je nazvao Izak (smijeh). I Abraham je obrezao svog sina kad mu je bilo osam dana, kao što mu je Bog naredio. Abraham je imao sto godina kada mu se rodio njegov sin Izak.
Sara reče: “Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se. Još doda: “Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti”. Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. (Postanak 21, 6-7)
Iako je pogriješila, Bog je prema Sari bio milosrdan. Hebrejima 11 pozdravlja njezinu vjeru:
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. (Hebrejima 11, 11-12)
Ovi stihovi nam pomažu nam kako čitati Stari zavjet. Božje obećanje nije zemaljsko u svom potpunom ispunjenju. Starozavjetni sveti ljudi tražili su istu vječnu domovinu kao i mi (Hebrejima 11, 13-16). Vjerom su je čekali.
Bog je pun milosrđa prema svima nama
I mi možemo reći: “Gospodine, molim te blagoslovi ovaj nered koji sam napravio.” Sara je imala svoje loše trenutke, zar ne? Možda ste na neki način razočarali Boga ili pojedine ljude. Molite Ga da mijenja vaše srce. I u svemu tražite Njegovu volju. Vjerujte Mu, jer On je iznad svega!
Gospodin ima grad koji je pripremio za svakog vjernika i jednog dana će svi Božji sveti tamo biti u slavi:
I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano, jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. (Hebrejima 11, 39-40)
