Samohrani roditelji su sve češća pojava u društvu. Devet od deset samohranih roditelja samohrane su majke. Evo što oni žele da svi znaju!
Prije nekoliko godina netko me upitao: „Kako je vama kao samohranom roditelju?” Oči su mi odmah zasuzile. Osjećaj neuspjeha nakon brodoloma u mom braku i borbe oko odgajanja kćeri tijekom posljednjeg desetljeća ponovno su nabujali. U tom sam se trenutku osjećala voljeno i primijećeno; jer to je bilo prvi i jedini puta da me netko u posljednjih deset godina pitao ovo sa iskrenim zanimanjem.
Moji samohrani prijatelji i ja ponekad razgovaramo o našim iskustvima u našim crkvama. Iako su naše priče jedinstvene, zajedničke teme isplivaju na površinu. Evo tri stvari za koje samohrani roditelji žele da naša braća i sestre u Kristu znaju.
Potreban nam je odmor
Vjenčani roditelji znaju koliko je iscrpljujuća privilegirana uloga odgoja djece: nezgodno ”žongliranje” koji uključuje odgoj djece, posao, crkveni život i obavljanje kućanskih obaveza. Sada zamislite da sve te odgovornosti i aktivnosti umjesto muškarca i žene obavlja samo jedna osoba. Uz to, za mnoge samohrane roditelje često postoji snažna ”podzemna struja;” suočavanje s vlastitim slomljenim srcima, neugodni pregovori s drugim roditeljem, trajne pravne bitke, traume, zlostavljanje i još mnogo toga.
Samohrano roditeljstvo više podsjeća na dvostruko roditeljstvo, u zahtjevnim uvjetima.
Zato vas molim, družite se s našom djecom! Što kažete na odlazak u šetnju s njima ili odlazak u kino? Možete li ih odvesti do crkve i usput ih odvesti na doručak. Ili ih naučiti osnovnim životnim vještinama, poput promjene gume ili košenja trave. Meni se kao samohranoj majci čini kao da mi ogroman teret pada s leđa kada vidim da se s mojom djecom druže i da mi pomažu u odgajanju kršćani u koje imam povjerenja.
Dok to radite, voljeli bismo da se pomolite s njima i kažete im kako ste upoznali Krista. Voljeli bismo da ih pitate o njihovom odnosu s Isusom. Drago nam je da ste u našem i njihovom životu. Potrebni ste našoj djeci.
Potrebna nam je obitelj
Naši su svjetovi samohranih roditelja često turbulentni; jednostavno je ponekad previše toga za obaviti. Primamljivo je u takvim situacijama koristiti djecu na nezdrave načine: kao rame za plakanje, koristiti ih za iskaljivanje zbog grešaka drugog roditelja ili kada koristimo djecu kao pomoć u donošenju odluka koje nadilaze njihovu razinu zrelosti; riskirajući tako još veću razinu disfunkcionalnosti u njihovim mladim srcima i umovima.
Udaljenost ili komplicirani odnosi s bivšom rodbinom i vlastitim biološkim obiteljima znače da oslanjanje na djecu u situacijama kada nam je potrebno društvo odraslih, nije uvijek dobra zamisao. Iako se drugi samohrani roditelji mogu služiti, oni često uspijevaju samo držati glavu iznad vode po tom pitanju.
Kršćani nam trebaju u različitim situacijama i životnim razdobljima. Potrebna nam je naša crkva kao obitelj. Trebate razgovarati s nama, pomoći nam da naše nedostatke i da kroz razgovor možemo vidjeti drugu perspektivu.
Devet od deset samohranih roditelja samohrane su majke, što znači da nam pomaže kada imamo muškarce: samohrane i oženjene, mlade i starije, koji će nam pomoći u razumijevanju muškog gledište i koji bi nam pokazali pobožnu muškost. Pomozite nam da ne postanemo žrtvama ljudi koji nas maltretiraju. Pomozite nam da naučimo kako bolje odgajati naše sinove. Toliko toga učimo i od parova i samaca koji prikazuju kako treba izgledati zdravi brak i zdravo samaštvo! Molim vas, nemojte misliti da nam nemate što za ponuditi, jer ste u drugačijoj životnoj fazi od nas. Treba nam vaše prijateljstvo.
Dakle, idemo provesti vrijeme zajedno! Ne mora to biti nešto otmjeno. Neki se od nas još uvijek nose s boli zbog odbijanja. Biti jedina odrasla osoba u obitelji je iscrpljujuće. Uvelike bi nam pomoglo kada biste preuzeli ponekad vi inicijativu i pozvali nas na druženje!
Iako smo u potrebi, vi također trebate ono što je nama Krist dao: našu perspektivu, naše iskustvo, našu službu. Imamo darove koje možemo podijeliti i možemo vam pomoći u nošenju vašeg tereta.
Potrebno nam je vodstvo i savjet
Neprijatelj želi da budemo izolirani, da se utapamo u gorčini i mentalitetu žrtve, dok optužujemo druge za našu situaciju. Želi da odemo što dalje od one sigurnosti koju može pružiti crkva i da tražimo naše zadovoljstvo u romansama, a ne u Kristu. Želi da našu djecu doživljavamo kao anđele koje treba štovati ili kao nezgodan teret kojeg trebamo odbaciti. Neprijatelj nas želi uvjeriti da mi najbolje znamo, da trebamo slijediti naša srca i da trebamo voditi naše obitelji u duboke vode grijeha i ljudske ludosti.
Bez odgovornosti i perspektive supružnika, samohranim roditeljima su posebno potrebni crkveni vođe, zrela braća i sestre. Njihov savjet je od ključne važnosti kako bismo mogli ostati na pravome putu. No ponekad se osjećamo kao teret. Ponos ili sram često nas sprječavaju u traženju pomoći u vezi naših života. Tko želi biti jadna samohrana mama (ili tata!), koja uvijek traži pomoć?
Zato, molim vas, vi priđite nama! Treba nam vaše vodstvo. Treba nam vaš savjet. Pitajte nas imamo li kakve velike odluke o kojima bismo željeli razgovarati s nekim. Ili dogovorite redovno okupljanje za razgovor i molitvu o djeci. Ponudite proučavanje Biblije ”jedan na jedan” u vezi samačkog života. Držite nas odgovornima, ali budite nježni. Prošli smo olujno more.
Time što ćete nekoga u svojoj crkvi iskreno pitati: „Kako je vama kao samohranom roditelju?“ to bi mogao biti prvi korak prema promjeni onoga što ta osoba vjeruje za sebe: umjesto osjećaja nepoželjnosti i usamljenosti, zbog takvog pitanja osoba će se početi osjećati voljeno i primijećeno. Vi možete biti osoba koju Bog može upotrijebiti kako bi, po prvi ili tisućiti put, samohranog roditelja usmjerio prema Kristovoj spasonosnoj ljubavi.
Autorica: Tessa Reed; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Thegospelcoaliton.org koje vrijedi za Novizivot.net.
