Prije nekoliko godina bili smo na Sredozemnom moru i vidjeli more kojim je Jona plovio. Moje vam društvo može potvrditi da ne postoji plavetnila na svijetu kao što je plavetnilo neba na Sredozemlju niti sam ikada vidio more tako mirno kao to more. Bilo je poput jezera.
To je bilo more kojim je Jona plovio, a ja pretpostavljam da je i onda bilo tako mirno. Znam da je to bio đavolji plan, đavolji trik. Kad krenete, nikada ne bježite u oluju, ali čim se toliko udaljite od zemlje da se ne možete lako vratiti, vjetar počne puhati, oluja zavijati, a iz mora se pojavi neman koja vas izaziva! Bila je to strašna oluja. Tada nije bilo vrijeme oluja, tada nije bilo vrijeme monsuna; more je trebalo biti mirno. Zbog toga su rekli: “Tko je krivac za ovu oluju kad bi more trebalo biti mirno?” Otišli su potražiti Jonu i, sišavši na dno lađe, najdublje kamo se moglo, našli ga i izvukli. A on im je dao ovo svjedočanstvo:
“Ja sam Židov”, rekao je, “Hebrej. Ljubim Gospodina. Gospodin mi je rekao da idem u Ninivu, a ja sam otplovio za Taršiš. Ja sam onaj koji je sve to skrivio.” “Zašto si to učinio?”
Nije im mogao dati nikakav stvaran odgovor. Niti može itko dati odgovor tko bježi od Boga. I tako su ga podigli, odnijeli na rub lađe i bacili u more. I, govori Biblija, Gospodin je pripremio veliku ribu da ga proguta čim su ga bacili s palube. Riba ga je progutala i on joj je kroz njezino grlo otišao u trbuh. Zatim je zamahnula repom i otišla na dno mora – s Jonom u sebi. Nije li to jedno strašno stanje: čovjek u trbuhu kita na dnu mora? I to je kraj prvoga poglavlja.
Na kraju prvoga poglavlja Jona se nalazi u trbuhu velike ribe koju Isus naziva neman. Svi vi kritičari koji stalno pjevate istu pjesmu o Joni i ribi, želim da znate da je Isus vjerovao u tu priču. Povijesna činjenica ove priče može se potkrijepiti iz više nego jednog izvora, ali najveća potvrda je u činjenici da je Isus ukazao na nju i vjerovao u doslovno tumačenje ove priče, jer je rekao: “Kao što je Jona bio u trbuhu nemani tri dana i tri noći …” Moj je Gospodin vjerovao u nju i ja vjerujem. Ja vjerujem u doslovno tumačenje knjige o Joni. To ni u kom slučaju nije bila “vaša” riba. Možete mi donijeti sve kitove i pokazati mi njihova usta i sve morske pse i pokazati mi kako su malena njihova grla, ali Biblija govori da je Gospodin pripremio “veliku ribu”. Moj Gospodin, koji na dlanu svoje ruke drži čitav ocean, može pripremiti ribu dovoljno veliku da proguta svakoga od vas, ako to poželi. Za Gospodina ništa nije preteško. Ovaj Levijatan iz dubina posebno je bio pripremljen za to.
Tada je Jona molio! Nadam se. Bilo je vrijeme za molitvu. Zašto li nije ranije molio? Zašto je ušao u takav škripac prije molitve? Da je molio ranije, nikada ne bi došao na to mjesto gdje se sad našao. Vjerujem svim svojim srcem da ako bi Jona počeo moliti na palubi, Gospodin bi ga vidio i sačuvao da ne završi u ribljem trbuhu, ali je on s molitvom čekao dok nije završio u ribi. Sretan sam što je molio. Ali znate što, održavao sam sastanke ozdravljenja širom ove zemlje, molio sam za tisuće i vidjeli smo ogromne mase ljudi. No ponekad sam rekao svom društvu:
“Volim vidjeti ljude kako dolaze na štakama. Volim ih vidjeti kako dolaze šepajući sa štapom ili kako netko dovodi neku slijepu ženu; ali u srcu imam malo više uzbuđenja kad neki jak čovjek, zdrava izgleda, čovjek koji nema nikakvih problema, dolazi da se preda Kristu.”
Jona je molio. “Iz nevolje svoje zavapih Jahvi.” Molio je zbog svoje nevolje. Sretan sam što je molio, ali volio bih kad bi ljudi vapili Gospodinu prije nego ih snađe nevolja. Sada je vrijeme da se vapi Gospodinu – kad ste zdravi, mladi i jaki i kad možete dati Gospodinu najbolje godine svoga života.
“Iz utrobe Podzemlja zazvah”, tako je on to nazvao i zavapio Gospodinu govoreći: “Samo što ne izdahnuh, kad se spomenuh Jahve.” Dakle, Jona, sretan sam što si se sjetio Gospodina kad ti je duša izdisala. Ali zašto nisi pokušao biti spašen prije nego si dospio u riblji trbuh? Zašto nisi zavapio Gospodinu prije nego si dospio u središte grijeha?
Autor: Charles S. Price
