1963. godine, roditelji Julie Mannix su željeli prekinuti njezinu neočekivanu trudnoću. Kada je ona odbila poslali su ju u umobolnicu te su joj uzeli dijete. Julie sada dijeli priču o tome kako je Bog sve ispravio.
Gledajući izvana, Julien život u bogatoj obitelji se činio glamuroznim. No u stvarnosti ona otkriva da su njezini roditelji većinu vremena putovali, a Julie su ostavljali u raznim školama ili su unajmljivali žene da se brinu za nju i njezinog brata.
„Naučila sam kako živjeti s mojim neobičnim i glamuroznim roditeljima, kako im se diviti, ali im ne stajati na put“, prisjeća se.
Do 1963., Julie je bila predivna mlada 19-godišnjakinja iz Philadelphije. Bila je mlada i zaljubljena u muškarca Franka – 23-godišnjeg Židova iz Bronxa.
Njezini roditelji nisu odobravali njezin odabir. Prilikom posjete obiteljskom ginekologu otkriveno je nešto što ni sama Julie nije znala – bila je trudna.
Roditelji su zatvorili svoju trudnu kćer u mentalnu bolnicu
Umjesto da kaže Julie, liječnik je svoje otkriće podijelio s njezinim roditeljima koji su bili prestravljeni činjenicom da bi njihova kćer mogla imati dijete izvan braka. Pobačaji su tada bili ilegalni osim u slučajevima kada je trudnoća bila prijetnja majčinom mentalnom ili fizičkom zdravlju. Tako da Julie njezini roditelji silom odveli u mentalnu bolnicu gdje bi se pobačaj mogao legalno obaviti.
Unatoč pritisku koji su na nju vršili roditelji, Julie je odbila potpisati dokumente za pobačaj. Tako da su ju iz privatne psihijatrijske bolnice prebacili u državnu bolnicu za mentalno poremećene. No Julie ni dalje nije popustila, čak ni u takvim okolnostima:
„Očajno sam željela svoje dijete – dijete začeto u ljubavi s čovjekom kojeg sam voljela – da preživi. Nisam imala pojma što će se dogoditi meni ili mojoj bebi kao rezultat moje odluke. Ali nikada nisam bila više uvjerena u nešto.“
Nakon što su stavili trudnu djevojku u mentalnu bolnicu, ostavili su ju tamo nekoliko mjeseci dok nije rodila 19.4.1964. Julie nije smjela držati svoju predivnu i zdravu djevojčicu. No to ju nije spriječilo da ju strastveno voli – dala joj je ime Aimee. No morala ju je napustiti.
„Srce mi se kidalo dok sam potpisivala dokumente za posvajanje. Ostavila sam kemijsku, okrenula se i nesigurnim korakom otišla od svoje kćeri“, prisjeća se.
Pravda je zadovoljena
Nakon traumatičnog iskustva u mentalnoj bolnici, Julie se oslobodila svojih roditelja i preselila se u New York. Tamo je živjela radeći kao glumica. Njezina joj je kćer uvijek bila na umu te je pokušala kontaktirati agenciju za posvajanje. No podatci su bili zaštićeni.
U međuvremenu je ponovno našla sa Frankom. Još su uvijek bili jako zaljubljeni. Budući da im Julieni roditelji više nisu stajali na putu, ona i Frank su se vjenčali.
No Bog nije planirao samo njihovo ponovno ujedinjenje. Par je često razgovarao o Aimee. 19.4. svake godine su slavili njezin rođendan. I iako je trebalo vremena, Bog je zaliječio i ponovno sastavio ovu slomljenu obitelj.
Gospodin kaže: „Moja je odmazda, ja ću je vratiti“ (Rimljani 12,19). On je dao Julie pravdu. Godinama nakon što su ju njezini roditelji pokušali odvojiti od čovjeka kojeg je voljela i njihove kćeri, Bog ih se sve spojio.
Julie to još nije znala, ali je Bog čuo njezine molitve za kćer. Aimee je posvojena u jako dobru obitelj te je postala Kathleen Marie Wisler. Svojim posvojiteljima je bila pravi blagoslov jer su 10 godina čekali na dijete.
Za razliku od Julienog odgoja u bogatoj, ali otuđenoj obitelji, Kathy i njezini posvojeni braća i sestre su bili jako povezani i voljeni. Na žalost, Kathyna posvojena majka je preminula kada je ona imala samo 6 godina. Došla je recesija, a njezin je otac izgubio posao te je bio u teškoj situaciji. No to je samo još više povezalo njihovu obitelj.
Blagoslovljeno sjedinjenje
Tek kada je Kathy odrasla i dobila svoju djecu je odlučila pronaći svoju biološku majku. Zatražila je informacije od agencije koja je obavila posvajanje te je počela tražiti.
Njezina ju je potraga dovela do IMDB stranice glumice Julie Mannix. Tamo se saznala da je Julie udana za Franka, televizijskog producenta. Napisala im je pismo i obitelj je ponovno bila zajedno.
„Nikada nisam mislila da ću se ponovno osjećati kao kćer“, rekla je Kathy, „No tu sam, vole me dvoje snažnih i divnih roditelja koji se brinu kada se moja djeca razbole i koji me zovu bez ikakvog posebnog razloga. Osjećam se kao da nikada ni nismo bili razdvojeni.“
„»Nadoknadit ću vam godine
koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška,
silna vojska moja
što je poslah na vas.«
Jest ćete izobila, jest ćete do sita,
slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga,
koji je s vama čudesno postupao.
(»Moj se narod neće postidjeti nikad više.«)“ (Joel 2,25-26).
