Roditelji su zahtijevali da surogat majka pobaci nakon što je djetetu dijagnosticirana srčana mana – njezina odluka je pobjeda za sve koji se protive pobačaju.
Surogatstvo nije za osobe slaba srca. Iako je nošenje djeteta druge žene uistinu plemenito, nikako ne može proći bez emocionalnih posljedica. Surogat majke se često povežu s djetetom kao da je ono njihovo te moraju izdržati bolan rastanak od djeteta koje su devet mjeseci nosile u utrobi.
Za jednu surogat majku iz Teksasa (koja je odlučila ostati anonimna) ovaj je teški proces dodatno zakompliciran viješću da dijete koje je nosila tek 16 tjedana ima vrlo rijetku srčanu manu.
Prema Washington Timesu, biološki su roditelji zahtijevali da surogat majka napravi pobačaj nakon što su saznali za djetetovu bolest.
Te su vijest potpuno šokirale surogat majku koja i sama ima dvoje djece. Bila je potpuno zatečena odlukom para jer su prije cijelog postupka imali snažne stavove protiv pobačaja.
„Na sastanku s liječnikom, tijekom dijagnoze, pitali su me kakvu sam reakciju očekivala od roditelja kada im kažem vijest“, rekla je WFAA-i, „Iskreno, prema onome što su mi prije rekli, o svom stavu protiv pobačaja, očekivala sam da će htjeti da do kraja nosim dijete te da će onda ići na liječenje. Mislila sam da se slažemo po tom pitanju. Nisam imala pojma koliko će se moj život promijeniti samo 36 sati kasnije.“
Razapeta između želje roditelje i djetetovog prava na život
Bila je razapeta između poštivanja želje roditelja i obrane djetetovog prava na život. Prisjećajući se rođenja svojih blizanaca odlučila je da je život ipak važniji.
„Ovo je, naravno, bila teška odluka, pogotovo jer nisam nosila svoje dijete“, rekla je, „Razumjela sam koliko su uplašeni bili biološki roditelji. Sjećam se kako sam ja bila zbunjena i uplašena kada sam zatrudnjela s blizancima. Imala sam dvadeset godina, i bila sam strašno uplašena. Nisam ni razmišljala o pobačaju iako bi tada sve bilo lakše. Ta je odluka bila najbolja odluka u mom životu.“
Budući da je poznavala svoja prava kao surogat majka, ova je majka iz Teksasa hrabro odlučila odbiti pobačaj suprotno željama bioloških roditelja.
No bitka još nije bila gotova.
Ispalo je da, kada se beba rodi, ona neće imati pravo glasa kada je riječ o načinu tretmana – tj. hoće li dijete ići na operaciju koja mu je bila potrebna ili će mu biti pružena samo osnovna skrb:
„Kada sam pitala hoće li roditelji izabrati operaciju ili osnovnu skrb (što nisam ni znala da uopće postoji kao opcija), jasno mi je rečeno da se u to ne miješam jer to nije bila moja briga. Ti su me odgovori strašno mučili. Jasno sam naglasila koliko mi je stalo do tog djeteta. Sama pomisao na to da bi možda morala roditi to dijete samo kako bi ono preminulo bila mi je nepodnošljiva. Tražila sam još odgovora, ali nikada mi sa sigurnošću nije rečeno da će dijete dobiti skrb koja mu je bila potrebna. Niti jedan odgovor koji sam primila nije bio umirujuć, no nisam znala što da učinim. Osjećala sam se bespomoćno jer nisam imala nikakvih prava na to dijete kada se rodi.“
S tim saznanjima je provela vrlo emocionalne mjesece do poroda. Pokušala je ostati snažna, ali je i sama priznala da je bila u potpunom rasulu.
Bog je zaštitio dijete
Na svu sreću, imala je mnogo potpore i Boga koji će joj pomoći i zaštititi dijete:
„Moji kolege na poslu radili su i za mene, a moja me je obitelj podržavala emocionalno i duhovno. Moji prijatelji i udruga za život su me grlili dok sam plakala na njihovim ramenima tražeći odgovore. U utorak na večer, dan i pol prije poroda primila sam poziv od Anđela – šefa moje prijateljice. Budući da su znali da sam samohrana majka s jako malo financijske potpore rečeno mi je da se pobrinem za sebe i dijete te da se ni za što drugo ne moram brinuti. Odmah su me povezali s dva najbolja odvjetnika na tom području. Oni su se jako potrudili i odmah krenuli u akciju te sam napokon imala nadu. Oni su bili odgovor na moje molitve.“
Odvjetnički je ured u Dallasu napokon potvrdio da su roditelji planirali dijete poslati na sve potrebne operacije i liječenja. Surogat majka bila je naprosto presretna kada je čula da su roditelji promijenili mišljenje.
„Presretna sam. Kad god se toga sjetim preplavi me radost.“ Rekla je, „Toliko mnogo osoba se moli i navija za ovo dijete – doktori, njihovo osoblje, bolnica, a sada i njegovi roditelji. Svi oni žele vidjeti uspjeh i sreću te žele čuti da je ovo dijete pravi borac.“
Ujedno kaže da će se ljudi odnositi prema roditeljima sa suosjećanjem i ljubavlju te ih neće osuđivati jer su i oni bili suočeni s vrlo teškim izborom.
„Ovo je ujedno savršeno vrijeme da se izabere ljubav, a ne mržnja“, rekla je, „Roditelji su stvarni ljudi koji su suočeni s bolešću i operacijom svog sina. Želim da se osjećaju voljeno, da dobiju potporu i pohvalu zbog svoje odluke. Želim da znaju da se molimo za njih.“
Ova se surogat majka sada nada da će njezina priča inspirirati stvaranje novih zakona o surogatstvu i brizi za dijete nakon rođenja.
