Liječnici su predložili pobačaj jer su mislili da će bolest uzrokovati smrt ili teške posljedice. Ali par je odlučio predati sudbinu svoje bebe u Božje ruke.
Mary i Mark Gundrum dobili su divne vijesti na Marynom ultrazvuku u 20-om mjesecu trudnoće – očekivali su dječaka! Nakon toga uslijedila je grozna vijest. Njihov maleni dječak, Dominic, patio je od vrlo rijetkog poremećaja zvanog encefalocel, zbog kojeg mu je mozak rastao izvan lubanje.
Liječnici su predložili pobačaj jer su predviđanja bila da će taj poremećaj uzrokovati ili smrt ili teške posljedice po dijete. Ali par je odlučio predati sudbinu svoje bebe u Božje ruke. A On im je poslao čudo.
U potrazi za nadom
Mary i Mark predani su kršćani. Kao roditelji sedmero djece jedno je bilo sigurno kada su im doktori priopćili tu užasnu vijest. Nisu htjeli pobaciti svoga sina.
„To je moje dijete. To je jednostavna odluka. Neću oduzeti život svom djetetu.“, rekla je Mary.
No, budućnost se nije činila tako jasnom. Mary je na internetu počela istraživati o poremećaju njezina sina. Ali svaki slučaj na koji je naišla samo je pridonosio njezinoj brizi.
„Nisam mogla pronaći niti jednu poruku nade.“, rekla je.
No, dok je tražila Bog ju je odveo doktoru Johnu Meari, plastičnom kirurgu u bolnici za djecu u Bostonu. Imao je iskustva s tim poremećajem tako da mu je Mary poslala sliku Dominicovog ultrazvuka. Iako je njegov odgovor donio još loših vijesti, donio je i nadu.
Još jedna dijagnoza
Iz ultrazvuka, Dr. Meara primijetio je da Dominicov rijetki poremećaj nije bio jedini problem. Uz njega imao je još jedan poremećaj koji se manifestirao u obliku velike rupe oblika trokuta koja se protezala od njegove gornje usne, sredinom njegova nosa i čela. Pojednostavljeno, dvije polovice Dominicova lica nikada se nisu spojile, što je ostavilo još mjesta za rast njegovog mozga izvan lubanje.
Dr. Meara nazvao je „iznimno rijetkom“ ovu kombinaciju dvije dijagnoze, i slučajem u kojem većina roditelja odlučuje prekinuti trudnoću. Ali usred svih tih loših vijesti, dr. Meara napisao je i ove riječi:
„Želim da znate da će sve biti u redu.“
Dominicovo rođenje
Dominic je rođen carskim rezom u lipnju. Iako je lijeva strana njegova lica bila iznimno unakažena, rodio se kao vrlo zdrava beba od 3.6 kg. I kako biste očekivali, njegova je obitelj bila presretna.
„Pogledaš ga, kažeš ‘ovo je tko je on’ i potom se potpuno zaljubiš,“ rekla je Mary.
Rijetka kombinacija dva vrlo rijetka poremećaja uzrokovala je nekoliko komplikacija, ali bilo je tu i dobrih vijesti. Balon koji je rastao na lijevoj strani rupe na njegovoj glavi bio je ispunjen najviše tekućinom, a ne mozgom koji mu je rastao izvan lubanje.
Liječnici su odmah počeli planirati način kako bi što više pomogli ovom malenom dječaku, počevši s kompliciranom operacijom već u listopadu. Uskoro, strah koji su Mary i Mark osjećali zamijenjen je nadom.
Operacija koja mijenja život
Doktor Meara surađivao je s doktorom Markom Proctorom, neurokirurgom u bolnici za djecu u Bostonu kako bi isplanirali operaciju kojom će ukloniti Dominicov encefalocel, zatvoriti mu lubanju, popraviti rupu, te ponovno spojiti njegovo lice. Složen postupak došao je s mnogo rizika što doktor Meara nije shvaćao olako.
„Imao sam mnogo neprospavanih noći“, prisjeća se Dr. Meara, „zato što toliko puno stvari može poći po krivu u ovakvoj situaciji.“
Ali Bog je dobar, a operacija je uspjela u potpunosti.
Došlo je do nekih komplikacija tijekom operacije te je maleni Dominic proveo nekoliko tjedana boreći se na intenzivnoj njezi. Ali maleni se ratnik izborio te je nakon operacije otišao kući u Wisconsin sa svojim roditeljima.
Svjetla budućnost
Od tada, Dominic je sasvim u redu.
Kao rezultat njegovog poremećaja, nedostaje mu dio mozga koji spaja lijevu i desnu hemisferu te je odgovoran je prenošenje motoričkih, senzornih i kognitivnih informacije s jedne strane mozga na drugu. Iako mu je trebalo malo više vremena da potpuno razvije svoje sposobnosti hodanja i govorenja, Dominic je sretan i zdrav maleni dječak.
I kakav je blagoslov da unatoč svemu što je išlo protiv njega, ovaj maleni dječak ne samo da je preživio, nego se i sretno razvija. Njegova obitelj nije propustila prepoznati ovo čudo.
„Na dan Dominicova rođenja, grupa prijatelja posadila je drvo u dvorištu u njegovu čast,“ rekao je Mark, „Sjećam se da sam razmišljao, 10 godina od sada, ili ću pogledati u to drvo i pomisliti na sina kojega sam izgubio, ili ću ga gledati kako se penje njegovim granama. Sada sam iznimno zahvalan svim predivnim ljudima u bostonskoj bolnici za djecu, uzbuđen sam pri pomisli da ću ga gledati kako se penje tim drvetom kako oboje rastu i postaju sve jači.“
