Strah je sasvim prirodan “mehanizam” za preživljavanje, koji je dizajniran da zaštiti naše tijelo. Prva linija obrane od potencijalne prijetnje manifestira se kroz strah. Međutim, najzanimljivije je da mi ne dolazimo na svijet s tim osjećajem.
Prvih nekoliko mjeseci života čini se da živimo bez ikakvog straha, a onda vremenom naučimo prepoznati stvari koje nam mogu naškoditi. Zbog toga su neke vrste strahova racionalne. Tako se ljudi plaše morskih pasa, zmija, štakora, paukova i slično. Također, tijekom života moguće je razviti strah od imaginarnog, pa se tako mnogo djece plaše čudovišta.
Ono što je ključno kod razvijanja mnogih emocija, u koje se ubraja i strah, jeste da se one uče, i to većinom od roditelja koji su uzor i obrazac za buduće ponašanje.
Upravo iz tog razloga urađena je neka vrsta eksperimenta koji je uključio bebe i djecu najmlađeg uzrasta. Ona su se, sudeći po snimci, bezbrižno igrala na podu, kada su u prostoru odjednom ubačene i zmije. Ta scena mnogima je izgledala krajnje jezivo.
Posebno su bili uznemireni roditelji, koji su pristali da njihovi mališani sudjeluju u istraživanju, ali im svejedno nije bilo strašno promatrati neobičnu scenu. Također, strahovali su kako će njihova djeca reagirati, te da li će možda svojim ponašanjem uznemiriti životinje i tako ih “natjerati” na reakcije koje inače nisu za njih uobičajene.
A onda se dogodilo nešto potpuno nevjerojatno.
Djeca nisu pokazala nikakav strah od zmija
Djeca, budući da nisu imala izgrađen strah od zmije, niti su se ranije susretala sa njima, nisu pokazala ama baš nikakav strah. Ona su dopustila ogromnim zmijama da pužu pored njih, dok su se pojedinci čak i igrali s njima. Tako su ih mnogi mazili, a neki su otišli korak dalje dodirujući zmije po glavi ili ljubeći im tijelo. Štipkali su im kožu, dok su ogromne životinje lagano prolazile pored njih.
Bebe, čak i one u najranijem uzrastu vrlo budno prate svoje okruženje. Tako da ukoliko se u njihovom okruženju pojavi nešto neobično, čudno ili zastrašujuće, ono će prvo gledati kako će roditelj reagirati na to. Tek ako roditelj postupi uplašeno na tu situaciju, dijete će također na to reagirati strahom.
– Čini se da se djeca uopće ne brinu, niti se plaše da dodirnu zmije. Ovo je zapanjujuće za gledanje, molim vas da ne isprobate kod kuće. Pitam se kako je roditeljima ove djece dok ovo gledaju? – pitali su se roditelji.
Reakcije na snimku bile su burne.
– Ne razumijem svrhu ovog eksperimenta?
– Klasični australijski vrtić.
– Sviđa mi se kako je mama već uključila dijete u eksperiment, a onda pitala: “Ah, nisu otrovne zmije, zar ne?”
– Iz perspektive kako bebe usvajaju strahove od svojih staratelja, ovo je zanimljivo. Ali zašto bi bebe morale biti neustrašive prema zmijama? U njihovom je interesu da se boje zmija, jer u stvarnim situacijama zmije predstavljaju prijetnju.
– Ovo je najbolje što sam čuo danas, hvala još jednom. Kao budućem roditelju, ovo mi daje perspektivu da budem hrabar i razvijam hrabrost kod svoje djece!
– Rođen sam sa strahom od paukova! – redali su se najrazličitiji komentari.
Bog nam je s razlogom dao određene strahove tako da nam nikako nije jasno što su roditelji pokušali dokazati.
