Roditelji imaju ozbiljnu odgovornost za besmrtne duše svoje djece. Kad u svojim rukama prvi put držite dijete koje vam je Bog dao, to je vrijeme da započnete zadobivati dijete za Gospodina.
Uloga roditelja u razvoju djeteta iznimno je važna. Oni služe kao primarni ključ na to kako djeca funkcioniraju u današnjem društvu. Očigledni drugi vanjski čimbenici utječu na razvoj djeteta, poput javnog školovanja, medija, društva, učitelja itd., ali roditelji igraju većinu.
U ranom djetinjstvu roditelji diktiraju izloženost djece. Kako djeca stare, ta se izloženost širi zbog različitih različitih uvjeta okoline. Podrška iz različitih skupina ili nedostatak potpore mogu, ali i ne moraju imati utjecaj na razvoj djeteta. Razvoj djeteta osjetljiv je i nije nešto što se mora olako shvatiti. Nijedan roditelj nema pravo zanemariti razvoj djeteta.
Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega. (Mudre izreke 22, 6)
Formiranje djetetove vjere svi moraju shvatiti ozbiljno
U današnjem društvu roditelj se mora nositi s mnogim izazovima kao što su: konzumerizam, tehnologije, ideologije, mediji i mnoga druga pitanja. Kao roditelji, odgovorni smo za moral i oblikovanje vjere naše djece. Neki roditelji nisu svjesni svojih dužnosti u svojim domovima. Misle da je njihova uloga u oblikovanju vjere njihove djece odvesti ih u crkvu na sakramente inicijacije i prepustiti djecu svećeniku i vjeroučiteljima da ih poučavaju biblijskom nauku. No, to je samo jedan djelić u čitavom mozaiku oblikovanja djetetove vjere.
U cijelom Svetom pismu Bog je prilično jasan u pogledu odgovornosti koju stavlja u ruke roditelja. Ništa nije jasnije od Ponovljenog zakona 6, 6-7:
“Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ.”
Imamo odgovornost kao roditelji naučiti svoju djecu onome što je Bogu važno. To ne znači prisiljavati ih na određeni skup vjerovanja ili rituala; znači pokazivanje prave vjere – one koja stavlja fokus na ljubav prema Bogu i ljubav prema drugima. Po mom mišljenju, nema veće svrhe koju možemo imati u životu od odražavanja Božje slike koju će vidjeti naša djeca.
Naša će djeca učiti o svijetu oko sebe i njihovoj ulozi u njemu. Ako ne uče od nas, učit će od nekoga drugog. Naša je odgovornost da pametno iskoristimo vrijeme s djecom.
Djeca su spužve koje upijaju sve – dobro i loše.
Često oponašaju manire svojih roditelja. S vremena na vrijeme će raditi i govoriti iste stvari koje mi radimo.
Prilikom pisanja poslanice Efežanima, Pavao potiče vjernike: “Budite dakle nasljedovatelji [negdje stoji oponašatelji] Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris” (Efežanima 5, 1-2). To me ohrabruje i podsjeća na to kako bih trebao živjeti i voljeti. Ali, podsjeća me i na to da su djeca pod mojom skrbi i traže moj primjer. Djeca nas često oponašaju. Uče kako se ponašati – gledajući kako se mi ponašamo. Oni će znati voljeti samo ako vide kako mi volimo. Ako nasljeduju nas, a mi oponašamo Boga, naše će dijete odrasti znajući što znači slijediti Krista.
Baš kao što sunce odražava svjetlost, kao kršćanin bih trebao odražavati Sina. Ako Ga doista odražavam i osvjetljavam Njegovu slavu, i drugi će, uključujući i djecu.
“Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” (Matej 5, 16)
Ne gubite vrijeme kao jedna majka
Ona je otišla psihologu da ga pita što da radi sa svojim zločestim sinom.
Kad je pitala za pravo vrijeme da svoga sina počne učiti poslušnosti, psiholog je pitao: ”Koliko godina ima vaš sin?”
”Pet”, odgovorila je. ”Brzo trčite kući, gospođo!”, naredio je psiholog, ”već ste izgubili pet godina”.
