Osim psovki, postoji još nekoliko riječi koje kršćani smjesta trebaju izbaciti iz svog rječnika. Te riječi su „sudbina“, „sreća“ i „karma“.
Opće je poznato da kršćani ne bi smjeli koristiti psovke u svakodnevnom govoru. Međutim, Erik Raymond vjeruje da postoji još nekoliko riječi kojih bi se kršćani trebali osloboditi.
Te riječi su „sudbina“, „sreća“ i „karma“. Raymond vjeruje da kada koristimo te riječi, iskazujemo nepovjerenje u Božju providnost i „gubimo dio našeg kršćanskog identiteta.“
„Služimo Bogu koji je precizan. On treba dobiti slavu za sve što radimo, a to uključuje i način na koji mislimo i govorimo o njemu. Ako govorimo stvari koje napadaju, potkopavaju, zamagljuju ili na drugi način umanjuju istinu kroz koju Bog treba dobiti slavu, zar se ne bismo trebali zaustaviti? Zar ne želite zaustaviti te stvari?
Ako dobijete novi posao, je li to Božja providnost ili sretna okolnost? Mislite li da se Bog, koji sve uređuje i podupire, želi proslaviti kroz novi posao? Što je sa situacijom kada se nečija bolest očisti ili izliječi? Je li to sreća? Ne! To im se Bog smilovao.“
VIDI OVO: Postoje tri riječi o kojima kršćani više ne govore
Ove riječi su uobičajene u našoj kulturi
Nažalost, ove riječi su uobičajene u našoj kulturi i često se nesvjesno uvuku u našu vjeru. Katherine Britton svjedoči kako je „kristijanizirana karma“ u jednom trenutku infiltrirala njenu vjeru:
„Počela sam gledati na karmu kroz amerikanizirani objektiv, kao pseudo-kršćansku filozofiju da ono što se sije, to se i žanje (Galaćanima 6,7). Vjernost i sebičnost ipak često imaju svoje nagrade u ovom životu, i ako ništa drugo, na dobra djela se često uzvraća smiješkom i izrazom zahvalnosti. Karma možda nije potpuna slika, ali mi se činila kao bezazleni altruizam.
…Izgubili ste posao? To je učinak karme. Mora da ste varali svog poslodavca ili barem loše govorili o njemu. Jeste li, ne daj Bože, izgubili dijete? Na neki način, to je također vaša krivica, jer svemir balansira neko zlo koje ste učinili. Ako su takve strašne stvari nekako vaša krivica, također će imati smisla da se ljudi povuku od vas. To je učinak karme.“
Kako Britton naglašava, kršćanstvo pruža bolji način razmišljanja o našim životima, osobito kada se događaju loše stvari:
„Kršćani se oslanjaju na obećanje da ‘onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro’ (Rimljanima 8,28). Borimo se da vjerujemo da iako nam ni jedna današnja stega ne pričinjava radost, ona kasnije ipak proizvodi mironosni plod pravednosti (Heb 12,11). Poput Joba, možda nikada nećemo znati razlog naše zemaljske patnje. Ali znamo da zbog milosti patnja nije osveta ‘oko za oko’ za naše grijehe. Čak je i naša patnja otkupljena Božjom milošću Kristovim uzvišenim činom ljubavi.“
VIDI OVO: Je li “bokte” psovka?
Čime možemo zamijeniti ove tri riječi?
U svojoj knjizi Isusova karma: žanjemo li doista ono što sijemo, Mark Herringshaw objašnjava kako karmu možemo zamijeniti za milost:
Priznajte da ste dužni dug koji ne možete platiti. Pošto vas karma opterećuje odgovornošću za sve što uzrokujete, stavlja na vas ogromni dug koji ne možete platiti, jer će svi ljudi izazvati više problema nego što ih mogu ispraviti u ovom palom svijetu.
Okrenite se jedinom koji je ikada živio sa savršenom karmom. Isus je jedini koji je ikada živio savršen ljudski život. Samo Isus ima moć uzeti vašu nesavršenu karmu i oprostiti dug koji na osnovu toga dugujete.
Debbie McDaniel piše da našu ideju o „sreći“ trebamo zamijeniti čvrstim pouzdanjem u Božju suverenost. „Našu budućnost ne određuju slučajni susreti, želje u mislima ili način na koji nas ljudi i životne okolnosti mogu tretirati“, piše. „Naš uspjeh u životu nije određen bacanjem kockica ili brojevima lutrije. Djeca smo kralja. On je suveren i suvereno vlada. On daje milost, smjernice i blagoslov onima koji ga traže.“
Kao i sa psovkama, kršćani bi trebali biti svjesni utjecaja koji „sreća“, „sudbina“ i „karma“ mogu imati na našu vjeru. Nastojmo zapamtiti da nas Božja suverena milost pokriva u svim trenucima života.
Autorica: Kelly Givens; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Crosswalk.com
