“Želim da svi znaju tko je Bog i da je Bog velik. Bog je prekrasan. Bog želi da se svi molimo, da imamo ljubav u našim srcima, da pomažemo jedni drugima,” želja je Maxima Napa Castra, peruanskog ribara koji nikada nije izgubio vjeru, čak ni kada je bio je nasukan na moru 95 dana, dok konačno nije spašen s obale Ekvadora.
Maximo je sa svojom pričom dospio na naslovnice diljem svijeta, ali ju je s EWTN News podijelio na intimniji način, počevši od priznanja da nikada nije čitao Bibliju, nešto što sada želi učiniti čim bude imao nešto novca, jer je izgubio čamac koji mu je osiguravao svakodnevnu hranu.
“Gaton”, kako ga zovu prijatelji, dolazi iz obitelji skromnog podrijetla koja je obrađivala zemlju sadeći kukuruz i pamuk, nešto što on jednostavno nije volio.
“Uvijek sam molio”
Jednog dana, kad je imao 13 godina, otac mu je rekao da ode s rođakom koji je bio ribar. I tog dana sve se promijenilo. “Volio sam to. Od tada sam zaljubljen u more. Volim more. Razgovaram s morem,” kaže, nastavljajući, “ali prije nego što odem, kleknem. Idem s tobom, moj lijepi Oče. Tvoja volja, uvijek. Nikada nisam prestao moliti Boga da me odvede tamo na more i vrati i natrag. Nikada, nikada. I nikad nisam prestao moliti za svoju djecu, za svoju majku.”
Maximo sada živi u Piscu, oko četiri sata vožnje automobilom južno od Lime, ali je 7. prosinca napustio Marconu, tri sata južnije, mjesto gdje je započeo putovanje koje nikad nije mogao zamisliti.
Prije nego što je uoči blagdana Bezgrešnog začeća krenuo na more, Gaton je nazvao svoju majku i zamolio je za blagoslov. “Nikada u životu nisam mislio da će mi se ovo dogoditi, jer sam navikao i izlazim sam.”
Prvih nekoliko dana, već 60-ak milja daleko, uhvatio je dobar ulov i napunio sedam vreća ribe, s kojom se nadao dobro zaraditi. 17. prosinca odlučio se vratiti, ali motor nije htio upaliti, pa se pripremio na najgore, s dovoljno hrane za mjesec dana.
“Moj Bože”, rekao sam, “uf.” I tada sam počeo štedjeti svoje namirnice, svoju vodu.
“Jedan dan bih jeo, drugi dan ne”
Gledao je kako se postupno udaljava, sve dok nije dosegao 150 milja, a do Nove godine ponestalo mu je hrane. “I kleknuo sam u čamac. Rekao sam: ‘Neka bude volja tvoja…’ Ali ja vjerujem u tebe. Prebrodit ću ovo. Moram ostati pribran, ne očajavati, samo ostati miran.”
U siječnju, dok je već pio kišnicu, zalihe su mu potpuno ponestale: “Nisam imao ništa. Tada sam počeo jesti žohare”, ali nije prestao moliti.
“Probudio sam se moleći. Zaspao sam moleći. Gotovo dva mjeseca, mislim da nisam osjetio njegovu prisutnost. Mislio sam, jesi li me napustio? Zašto? I plakao sam … Plakao sam puno, jer sam znao u kakvoj sam situaciji.”
U veljači je ponovno doživio prisutnost Gospodinovu s njim. Unatoč tome, došli su još teži dani i počeo se žaliti Gospodinu, jer mu se i riba u vrećama pokvarila i sve je morao baciti.
“Bacio sam sve svoje proizvode, gotovo 800 kilograma koje sam imao, oko 7 tisuća dolara”, novac kojim je htio kupiti nešto i majci.
Gaton je tada obećao Bogu promijeniti se, ako ga spasi. “Koristio sam droge. I ponekad bih zbog droge bio jako udaljen od svoje obitelji.”
Prvih dana ožujka sve je već bilo naglavačke.
“Više nije bilo vode, hrane, kiše. Stigao je 11. ožujka. Već sam bio iscrpljen, borio sam se da dišem. Borio sam se. Legao sam na palubu. Kad sam osjetio da je moj brod udario u nešto Što se dogodilo? Ali onda sam pogledao, bila je to kornjača. Nevjerojatno.”
Maximo je uzeo kornjaču, zgrabio svoj nož, ispričao se životinji, rasjekao je i popio njenu krv, “i tada sam osjetio da život dolazi. Ali tijekom cijelog procesa kroz koji sam prolazio, osjećao sam se kao da je On taj koji sve to radi.”
Čudesno spašavanje, kapetan sanjao san
Maximo je čekao u svom čamcu, već iscrpljen, i odjednom je ugledao helikopter, a tamo je, kako tvrdi, vidio i Isusa. “I tada počinjem vidjeti Wilsona (kopilota). Ali kad vidim Wilsona takvog, on je tik uz Isusovo lice, gleda u mene.”
Naime, dan ranije, 10. ožujka, “Gaton” je rekao Bogu: “Znam da ćeš me premjestiti u helikopteru ili malom avionu. I kad vidim helikopter znat ću da si to ti. A onda mi Wilson kaže: ‘Zašto si tako pokazivao prema meni? Zato što sam htio da se okreneš i vidiš ga. Isus je bio tik uz tvoj obraz.’”
“Vidio sam to jasno. Vidio sam bjeloočnice i Njegovo lijepo lice. I rekao sam Mu: Uspio si, uspio, Ti si Isuse uspio. I plakao sam i zahvaljivao Bogu.”
Svjedočanstvo ovog ribara pogledajte u cijelosti u videu u nastavku.
Máximo je zatim odveden na ekvadorski tunolov, gdje su ga svi dirali i ponavljali “to je čudo”; i odakle je uspio obaviti video poziv kako bi razgovarao sa svojom kćeri, da joj kaže da je još živ.
Sljedećeg dana kapetan mu je rekao da brod nije trebao proći pored mjesta gdje je bio “Gaton” 11. ožujka, te da helikopter nije bio lansiran prethodna dva dana, tek 11., te da je sve bilo providonosno za njegovo spašavanje.
“Gaton” kaže da se uvijek molio na kraju dana, kako bi zahvalio Bogu za život i što je stavio “tanjur s hranom na moj stol. Hvala ti, oče, što si sa mnom.” Također izvještava da se na liječničkim pregledima koje je obavio sve čini normalno: “Nemam više ništa, nemam ni dijabetes koji sam do tada imao”, nešto za što tvrdi da liječnici ne mogu objasniti.
