Sljedeći rezultati jednoga istraživanja mogli bi uznemiriti mnoge. Ali nemojte dopustiti da vas obuzme panika.
Naime, istražitelji socijalnih prilika proveli su proučavanje da bi usporedili koji su disciplinski problemi bili najgori u školama 1940.-ih godina, a koji su najteži prekršaji školske discipline u 1990.-im godinama.
Ne tako jako davnih 1940.-ih godina u školi ste mogli dobiti težak ukor, čak isključenje, ako ste pričali kad se nije smjelo, žvakali žvakaću gumu, ako ste pravili buku, trčali kroz hodnik, izlazili iz reda, nosili nepropisnu odjeću i ako niste bacali papir u koš za smeće.
Za usporedbu, istraživanje ističe da su u školama danas najteži prekršaji discipline konzumiranje droge, alkohola, trudnoća, samoubojstvo, silovanje, krađa, krvavi napadi, čak ubojstva.
Kakva promjena u ponašanju za samo četrdeset godina. Prije ovoga našeg vremena djeca su stoljećima imala slično ponašanje u odnosu na starije od sebe i svoje prijatelje. Patrijarhalni je odgoj svakome u obitelji dodijelio mjesto, pa i djeci. I to je bilo učinkovito dugo. Međutim, danas, za samo nekoliko desetljeća, strah je zavladao umjesto reda. Takve nas šokantne činjenice zovu da nešto poduzmemo. Želimo li to? Pođimo u srž problema.
Ljudsko je ponašanje poput ostalih procesa vođenih prirodnim zakonima. Recimo, kada posijemo sjeme u zemlju mi nastojimo da ga njegujemo – zalijevamo vodom i dohranjujemo određenim sredstvima. Na sličan način radimo i sa svojom djecom. Svakoga ih dan vlastitim primjerom poučavamo o moralnosti. Bili mi loši u tome ili dobri, oni uče od nas. Zatim, učimo ih da oblikuju navike, izgrađuju karakter. Ali to nije sve. Mi ih šaljemo u školu gdje su pod utjecajem društva, kod stola ih učimo što da jedu i izgrađujemo njihov ukus, dopuštamo im da gledaju televiziju i čitaju po svome izboru. To je naš način njegovanja posađenoga. To je ono što raste u čovjeku.
Evanđelist bilježi događaj s Isusom: “Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: ‘Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?’ A on im reče: ‘Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske’… Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: ‘Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!’ I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. I reče im: ‘Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?’… Još dometnu: ‘Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.’”
Iz Kristovih je riječi jasno da se u našoj djeci nalazi nešto čemu smo mi dopustili da tamo bude, a što se izvana pokazuje na mnoge destruktivne načine. Što je to što je za kratko vrijeme prekršaj žvakanjem žvakaće gume pretvorio u konzumiranje droge i alkohola? Što je doprinijelo da izlazak iz reda pretvori u izlazak iz društva samoubojstvom? Što smo stavili u djecu što zaslužuje da odmah iziđe van? Dali smo im ono što smo imali. Zato treba mijenjati našu unutrašnjost. A tko nam može pomoći? Jedini onaj koji poznaje naš problem i koji je u prethodnome biblijskome tekstu postavio točnu dijagnozu. Dok mi baratamo vanjštinom, samo Isus zna kako treba s nutrinom. Probajte.
Autor: Željko Bošnjak; Izvor: Biblija-govori.hr
