Suvremena kultura nam govori da neslaganje s nekom osobom znači neprimjereno je osuđivati. Je li u redu reći nekome da griješi?
U današnje vrijeme svi trebamo biti “tolerantni”, što znači da bismo trebali prihvatiti i potvrditi ono što ljudi rade. Ljudi imaju različite “istine” i ono što je ispravno za neke možda nije ispravno za druge. Očigledno, ako se ne slažemo ili mislimo da nešto što druga osoba radi ili govori nije u redu, mi ih ne volimo; i izraziti naše mišljenje bilo bi izrazito neljubazno. No, je li to doista ljubav?
Je li u redu reći nekome da griješi?
Ako znamo da će neka osoba pasti s ruba litice, a čini se da je sretna tamo gdje je, trebamo li dopustiti da nastavi s takvim ponašanjem? Suočiti neku osobu s grijehom je teško, a nažalost to se često događa s vrlo neljubaznim pristupom. No, ignoriranje nečijeg grijeha nije ljubav.
Grijeh odvaja ljude od Boga i plaća za grijeh je smrt. Osim Krista, osuđeni smo na vječnost odvojenost od Boga u paklu. Ali, “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu”(Ivan 3, 16-17). Grijeh uzrokuje udaljenost između nas i Izvora istinskog života. Reći nekome da griješi čin je ljubavi koji će mu pomoći da se vrati Bogu.
Što je cilj prijekora?
Prije nego nekoga suočimo s nečim, trebali bismo ispitati vlastite motive. Prva Korinćanima 16, 14 kaže: “Sve vaše neka bude u ljubavi!” To uključuje i prijekor. Postoji pravi i pogrešan način da nekoga ispravite. Pogrešan prijekor proizlazi iz ponosa, bijesa, zlobe, ljubomore ili drugog sebičnog stava. Cilj nebiblijskog prijekora je ozlijediti, posramiti ili na neki drugi način oštetiti kršćanskog brata ili sestru. Često je u pitanju licemjerje. Mnogi osuđuju druge zbog stvari koje i sami čine.
“Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” (Matej 7, 3-5)
U slučaju nevjernika, nije u pitanju specifičan grijeh – ne postoji odnos s Bogom po Isusu. Stoga je suočavanje nevjernika s grijehom zapravo dijeljenje evanđeoske poruke. Ne trebamo se baviti konkretnim grijesima, već pozivom iz smrti u život. Pavao je rekao Korinćanima: “Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? A one vani sudit će Bog” (1. Korinćanima 5, 9–13). Promjena ponašanja u nevjernika nije naš cilj, nego dijeljenje Radosne vijesti o oprostu i vječnom životu.
Isus je dao jasne upute za postupanje u situacijama u kojima su brat ili sestra uhvaćeni u grijehu
“Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.” (Matej 18, 15)
Svi griješimo u mislima, riječima, stavu ili djelu. No, kada neki vjernik odabere grijeh koji nanosi štetu njemu, nekome drugome ili Kristu, moramo se umiješati. Prijekor je ponekad neophodan jer moramo paziti jedni na druge. Jakovljeva 5, 20 kaže: “Tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.” To bi trebalo biti učinjeno iz srca ljubavi, srca koje želi ohrabriti, srca koje je također otvoreno za ispravljanje. Vjernici trebaju pomagati jedni drugima. Suočavanje može biti teško, ali nije biblijski dopustiti da posrnuli vjernik nastavi u grijehu.
Ako vidimo potrebu da moramo ispraviti suvjernika, to uvijek moramo činiti u stavu poniznosti, znajući da smo i mi skloni grijehu. U ovoj i svakoj drugoj situaciji moramo slijediti Isusove zlatne riječi: “Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci” (Matej 7, 12).
