Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! Psalam 8,2
Netko će nevoljko reći: “Ma da, to je baš dobar hvalospjev! Samo što se ne uklapa u moju svakodnevicu! U nebeskom svijetu u kojem živi Bog ovakvi se tonovi dobro čuju! Oni sigurno dobro pristaju i u crkvi gdje se rado koriste velike riječi. No od moje svakodnevice ovakav hvalospjev udaljen je poput neba.”
“‘Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!’ Izvrsno! Svakako, no ja imam posla s otužnim sitnicama, s puno ljutine, s neugodnim i sitničavim ljudima… Ukratko: ovaj hvalospjev i moj svakodnevni život dva su posve različita svijeta. Ovaj redak hvalospjeva uklapa se u Bibliju, ali ne i u moj svakodnevni život!”
Na ovakav način mnogi razmišljaju.
No sada ćemo malo okrenuti koplje! Vjerojatno je naša svagdašnjica tako siva, tričava i neugodna zato što smo iz svoga života isključili slavu i hvalu Božju. Svoj život punimo brigama, zadovoljavanjem primitivnih potreba, sitnim svađama i svime ostalim. A zatvorili smo prozor Božjoj slavi. Zbog toga su nam i duše svakodnevno postale tričavima i zagušljivima.
Kako bi bilo kada bismo svoj dan započeli s jednom ovakvom rečenicom štovanja: “Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!” Tada bi nam se duša i raširila i razveselila! Bila bi to vježba disanja na nebeskom zraku!
Gospodine, ti si u Isusu došao na ovaj bijedni svijet. A sada uđi i u našu svakodnevicu! Amen.
Autor: Wilhelm Busch
