Ako želite spriječiti pobačaj, primijeniti ovu rečenicu: ”Ako se odlučite oduprijeti zlu i odlučite se čvrsto, tada će se oko vas otvoriti načini provođenja tog otpora.”
U knjizi iz 1979. “Da se ne prolije nevina krv”, Philip Hallie piše: “Tijekom četiri godine njemačke okupacije Francuske, selo Le Chambon, s oko tri tisuće siromašnih stanovnika, spasilo je živote oko pet tisuća židovskih izbjeglica, većina su bila djeca”. (XIII)
Hallieova knjiga više je od povijesnog prepričavanja napora spašavanja. Opisao bih to kao etičku forenzičku analizu, koja traži korijenske uzroke koji objašnjavaju zašto je ovo selo, kao cijela zajednica, radilo na spašavanju nevinih. Najviše me čudi kako je tri tisuće ljudi zajedno pristalo dopustiti da im se pomogne.
Spašavanje onih koji su u opasnosti
Nadahnjujuće je, dakako, čitati o pojedincima koji su odgovorili na poziv “spašavanje onih koji su odvedeni u smrt”. (Izreke 24,11). Nijemac Christian Fritz Graebe, na primjer, spasio je stotine Židova i poslao ih na sigurno u istom vremenskom razdoblju. Postao je poznat kao “Mojsije iz Rovna”. Rad ga je tjelesno slomio, iscrpio njegove resurse i prisilio ga na odvajanje od obitelji, kako ne bi bila ugrožena njegovim postupcima. Rekao je da ga je to zlatno pravilo vodilo. Graebeov život svjedoči o istini iz Izaije 32, 8: “Tko je plemenit, planira plemenite stvari i na plemenitim stvarima stoji.” Za mene je još jedno čudo, osim junaštva pojedinaca, kako su obitelji riskirale svoje živote u to vrijeme. Izloženost se umnožava kako se broj uključenih ljudi povećava, a kazna ne pada samo na bilo koju skupinu, već i na njihovu obitelj.
Moje divljenje Casperu Papa Ten Boomu i njegovoj obitelji počinje ovdje. Izreke 24, 10 kažu: “Ako padneš u dan nevolje, mala je tvoja snaga.” Dan nevolje koji se vidi u ovom odlomku nije dan kada izgubite posao, pa čak ni dan kada saznate da vaša voljena osoba ima rak, koliko god ta iskustva bila bolna. Ne, dan nevolje je kada svjedočite namjernom ubijanju nevinih ljudskih bića. Tog dana, ako se sustežete u strahovitom samoodržanju, vaša je vjera slaba i omalovažava Boga. Očekuje se suprotno. “Spasi one koji su odvedeni u smrt” (Izreke 24,11). Casper je bio u osamdesetim godinama kada su Nijemci zauzeli Nizozemsku. Njegova kćer Betsy cijeli je život bila izuzetno slaba. Corrie, najmlađa, imala je pedesetak godina i bila je urar. Ipak, riskirali su svoje živote i spasili više od pet stotina Židova od smrti, prije nego što su bili izdani i zatvoreni. Preživjela je samo Corrie.
Čuda Le Chambona
Priče o pojedincima i obiteljima koji riskiraju svoje živote doista su izvanredne. Koliko je onda čudesnije kada cijelo selo, sa svojim spektrom osobnosti i uvjerenja i širokim rasponom zrelosti, duhovne i druge, pristane riskirati svoje živote i koordinirati svoje napore za spašavanje pet tisuća židovskih izbjeglica.
Stanovnici Le Chambona bili su potomci Hugenota, francuskih protestanata reformirane tradicije. “Tijekom stotina godina progona, njezine pastire i njezin narod uhitili su kraljevi draguni, a zatim bi njegovi stanovnici bili obješeni ili spaljeni, bilo u samom Le Chambonu ili u Montpellieru na jugu” (25). Kad su Židovi bili označeni za eliminiranje, selo, predvođeno biblijski reflektirajućim pastorom Andréom Trocméom i njegovom pragmatičnom suprugom Magdom orijentiranom na akciju, imalo je ponosan identitet i predložak otpora.
Naišao sam na knjigu “Da se nevina krv prolije” oko 1987. Bio sam pastor male crkve u centru grada u Bostonu. Pet godina kasnije, vodio sam gradske napore u organiziranju crkve kako bi se uspostavila prva od šest ultrazvučno opremljenih medicinskih klinika posvećenih spašavanju nevinih, jedne po jedne majke i bebe. Moja supruga Kristen i nekoliko drugih žena osigurale su izvornu radnu snagu. Susreli su se sa ženama i parovima u krizi vezanoj uz trudnoću i trudili se pomoći svakome kako bi otkrio Božju brigu kao roditelj ili kroz posvojenje. Do 2002. pisao sam kratku knjigu za svoje kolege pastire o dobrom vođenju u ovoj osjetljivoj, ali nadmoćnoj moralnoj krizi. Htio sam istražiti iz Svetog pisma kako je obrana nevinih rezultat samog evanđelja. Također sam želio navesti povijesne primjere kako bih pookazao da spašavanje nevinih nije nešto novo; samo je sada naš red. Nakon što sam se vratio babicama u Egiptu i skupio primjere kroz stoljeća, odjednom sam se sjetio Le Chambona.
Izvukao sam Hallieovu knjigu sa svoje police i ostalo zapanjen. Knjiga je bila prepuna natiskanih komentara i zapažanja o Andréu Trocméu. Njegovi motivi, metode, neuspjesi i patnje bili su jako podcrtani. Pročitao sam nekoliko zaziva iz svoje prošlosti: “Učinite ovo kako biste odgovorili na PNK!” Skraćeno za “prolijevanje nevine krvi”. Iako sam zaboravio izvor, ovdje su bili poticaji koji su objasnili moje vlastite napore za spašavanjem ugroženih. Trideset pet godina kasnije i dalje to čine.
Kretanje prema spašavanju
Hallie ovako sažima temu u Trocméovim propovijedima: “Ako se odlučite oduprijeti zlu i čvrsto se za to odlučite, tada će se oko vas otvoriti načini provođenja tog otpora” (92). Nije li to bio slučaj sa Samaritancem? Približio se nedužnom čovjeku koji je trebao umrijeti, a onda je smislio kako ga spasiti. Fritz Graebe nije tražio knjigu o tome kako spasiti nevine od ubijanja. Odlučio je učiniti za druge ono što bi želio da drugi čine za njega ako bi on trebao umrijeti. Tako je to shvatio.
Ni Corrie Ten Boom nije pohađala tečaj iz strategija intervencija u kriznim situacijama. Ona i njezina obitelj osjećali su se prisiljeni, prema zakonu ljubavi, oduprijeti se vrhunskoj nepravdi bez obzira na cijenu. Nakon što su tako odlučili, ukazale su se prilike. Slično, seljaci u Le Chambonu uglavnom su bili siromašni trgovci i poljoprivrednici. Ipak, njihova je odlučnost katalizirala organizacijski napor vrijedan znanstvene analize.
Bog mi je svojom dobrotom kreirao vlastitu priču o kretanju prema spašavanju. Godine 2006., nakon što sam otkrio da Miami ima više od trideset tvrtki za pobačaje, od kojih su gotovo sve bile usmjerene na manjinske četvrti, osjećao sam opterećenim otići u Miami. Nisam poznavao ni jednu osobu u tom gradu. Sjedio sam u lokalnoj Paneri, dok sam na karti bilježio kugu koja se širila po četvrtima, i molio se: “Gospodine, ovdje sam. Što sad?” Ubrzo nakon toga nazvao me prijatelj iz Bostona. Rekao je: “Nazovite mog prijatelja, pastora Ala Pina, koji je u Miami Springsu.” Godinu dana kasnije, stajali smo zajedno dok smo posvetili Heartbeat of Miami, kliniku za trudnoću koju vode pripadnici manjine, opremljenu ultrazvukom i podržava ju crkva. Kasnije se projekt proširio na četiri klinike i od tada su spasili više od 55.000 majki i beba od pobačaja.
Godine 2010. Bog me doveo u Kinu, gdje su pobačaji, čedomorstvo i ubijanje pripadnika određenog spola, posebno djevojčica, posebno naglašeni. Zloglasna politika ”jednog djeteta” bila je na snazi. Mogao sam se susresti sa 75 pastora kućne crkve u neregistriranoj, podzemnoj crkvi u Pekingu i predstaviti im četiri pitanja koja su mi se pokazala najkorisnijima u “odgovaranju na krizu pobačaja evanđeljem života”.
Sada, nakon 29 putovanja u Kinu, mogu posvjedočiti da su tamošnji kršćanski vođe upotrijebili ta četiri pitanja kako bi obučili vojsku dobrih Samarijanaca, više od tri milijuna do danas, posvećenih čuvanju ljudskog života, odbijanju pobačaja, doživljavanju Božjeg oproštenja i spašavanju nevinih, jednog po jednog djeteta i majke.
Bog se susreće s nama kako bi nas spasio
Često proživljavamo one “tako se dogodilo” trenutke, kada se naša poslušnost susreće s Božjom providnošću. Trocmé je govorio: “Računajte da će se ovo dogoditi!”
Dopustite mi da ponudim posljednji primjer mudrosti njegovih savjeta. Prošlog rujna, u Bogoti u Kolumbiji, podijelio sam fetalne modele za 160 kršćanskih vođa koji su bili odlučni u tome da se dobro odupru pobačaju. Nakon ručka, jedan od njih je rekao da je na putu do restorana sreo ženu koja je očito bila trudna i u nevolji. Saznao je da je njezin otac njegov poznanik i da je svoju kćer tjerao na pobačaj, izbacivši je iz svog doma. Odmah je otišao vidjeti njezinog oca i predao mu upravo primljeni model fetusa. Otac se zagrcnuo od tog prizora. Njih dvojica su se tada obvezali da će pronaći Božju skrb za njegovu kćer i unuče. I jesu. Beba Violet rođena je 15.12.2021.
”Ako se odlučite oduprijeti zlu i odlučite se čvrsto, tada će se oko vas otvoriti načini provođenja tog otpora.”
Autor: John Ensor; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
